Abstract | Osteoartritis je najčešća bolest mišićno-koštanog sustava, karakterizirana sporim gubitkom hrskavice u zglobu, promjenama subhondralnog koštanog tkiva i formiranjem osteofita na rubovima zgloba. Najčešće su zahvaćeni zglobovi prstiju šaka, kukovi, koljena, zglobovi cervikalne i lumbalne kralježnice te prvi metatarzofalangealni zglob. Etiologija osteoartritisa nije potpuno razjašnjena, ali su poznati čimbenici rizika i oni povezani s progresijom bolesti. Dijeli se na primarni (idiopatski) i sekundarni. Glavni simptomi osteoartritisa su bol, oticanje te zakočenost zahvaćenog zgloba. Osteoartritis se kao dijagnoza postavlja na temelju anamneze i kliničkog pregleda, uz dopunu laboratorijskim nalazima i rendgenskim snimanjem. Liječenje osteoartritisa je kompleksno i može se podijeliti na nefarmakološko neinvazivno, farmakološko i kirurško liječenje. Ciljevi liječenja osteoartritisa kuka i/ili koljena su smanjenje boli te poboljšanje pokretljivosti zglobova i funkcionalnih sposobnosti. Liječenje osteoartritisa treba provoditi individualno, uzimajući u obzir pacijentove osobne karakteristike i specifičnosti zahvaćenog zgloba. Fizioterapijska procjena treba biti bazirana na Međunarodnoj klasifikaciji funkcioniranja, onesposobljenosti i zdravlja (MKF/ICF). Svrha ICF-a je pružiti jedinstveni te standardizirani jezik i okvir za opis zdravlja i povezanih stanja, osigurati komunikaciju o zdravlju među stručnjacima, omogućiti usporedbu podataka širom svijeta i stvaranje zdravstvene baze. MKF sadrži tri komponente koje su u međusobnom odnosu sa zdravstvenim stanjem osobe te okolišnim i osobnim čimbenicima. Te tri komponente su tjelesne strukture i njihove funkcije, aktivnost i sudjelovanje. Procjena po SOAP modelu obuhvaća subjektivni i objektivni pregled, analizu te plan fizioterapije. U subjektivnom pregledu fizioterapeut prikuplja osnovne podatke o pacijentu i njegovom zdravstvenom stanju. Subjektivni pregled se još naziva i postupak uzimanje anamneze gdje pacijent opisuje vlastito zdravstveno stanje. U objektivnom pregledu provodi se opservacija (screening), palpacija te različita mjerenja i testovi. Za procjenu mjera ishoda kod osoba s osteoartritisom kuka i koljena koriste se različiti upitnici, a neki od njih su WOMAC, HOOS, KOOS te Lequesneov algofunkcijski upitnik. Potom se radi analiza dobivenih podataka te plan fizioterapije koji sadrži kratkoročne i dugoročne ciljeve. Fizioterapijska intervencija sastoji se od različitih terapijskih vježbi, manualnih tehnika, primjene TENS-a, hidroterapije, termoterapije, terapijskog ultrazvuka, lasera niskog intenziteta, balneoterapije te korištenja ortopedskih pomagala. Edukacija i samopomoć imaju ključnu ulogu u liječenju osteoartritisa, te bi se trebale provoditi neovisno o fizioterapijskim intervencijama. Upotreba krioterapije, lasera visokog intenziteta te ortopedskih uložaka nije pokazala poboljšanje stanja ili nema dovoljno dokaza o njihovoj učinkovitosti. Kao primjer dobre prakse na teritoriju grada Zagreba, u KB Dubrava nalazi se osteoartritis škola koja pruža individualni i višedimenzionalni program ambulantne fizioterapije. Program se sastoji od različitih vježbi, edukacije o bolesti i životu s osteoartritisom (promjena životnih navika, primjerena tjelesna aktivnost). Cilj ovog rada bio je prikazati smjernice, preporuke i primjere najbolje prakse u fizioterapiji osteoartritisa kuka i koljena. |