UVOD: Sve je veći broj bolesnika kojima je transplantacija organa od umrle osobe jedina mogućnost liječenja. Etablirane transplantacijske kirurške tehnike i sve učinkovitija imunosupresivna terapija daju velike nade bolesnicima u terminalnom stadiju bolesti. Rana detekcija potencijalnih davatelja, poznavanje izvođenja kliničkog pregleda pri sumnji na moždanu smrt, poznavanje mjera terapijske potpore, te procjena valjanosti pojedinih organa, dio su obveza u jedinici intenzivnog liječenja. Kvalitetna skrb za potencijalnog donora nije skrb samo za jednog pacijenta, već i za njih sedam potencijalnih. CILJ: Cilj rada je procijeniti promjenu u strukturi donora organa i tkiva kroz desetogodišnji period izvođenja eksplantacije i rada eksplantacijskog tima KBC Sestre Milosrdnice. METODE: Istraživanje rada provedeno je u KBC-u Sestre milosrdnice, na Zavodu za anesteziologiju i intenzivno liječenje, u Središnjoj jedinici intenzivnog liječenja. Kroz medicinsku dokumentaciju provedena je retrospektivna analiza rada eksplantacijskog tima, te prikazuje procjenu strukture donora u periodu od 10 godina, od 2004-2014 godine. REZULTATI: Tijekom desetogodišnjeg rada, od 2004.-2014. godine u Zavodu za anesteziologiju, reanimaciju i intenzivno liječenje u SJIL-u, dokazano je 235 moždanih smrti, od kojih su 186 dobročinstvom obitelji eksplantirani i postali donori organa. ZAKLJUČAK: Proces održavanja donora iznimno je težak i zahtijevan. Zbog potrebne opreme i opsežnosti postupaka zdravstvene njege moguće ga je provoditi jedino unutar prostora JIL-a. Stoga se u KBC-u Sestre milosrdnice svi potencijalni donori, kao i donori iz perifernih zdravstvenih ustanova primaju u Središnju jedinicu intenzivnog liječenja kako bi se potrebni postupci provodili na najoptimalniji način.