Padovi u starijoj populaciji predstavljaju značajan zdravstveni problem koji može imati ozbiljne posljedice po kvalitetu života starijih osoba. Starije osobe imaju povećan rizik od padova zbog fizioloških promjena povezanih sa starenjem, kao što su smanjenje mišićne mase, slabiji refleksi i problemi s ravnotežom. Statistički podaci pokazuju da je učestalost padova visoka, a posljedice mogu uključivati frakture, gubitak samostalnosti i povećanu smrtnost. Identificirani su brojni čimbenici rizika koji doprinose padovima u starijoj populaciji. Ovi čimbenici uključuju fizičke (npr. slabost mišića, problemi s vidom), psihološke (npr. strah od padova, depresija), medicinske (npr. uzimanje određenih lijekova, kronične bolesti) i okolinske (npr. loše osvjetljenje, klizave površine). Medicinske sestre igraju ključnu ulogu u prevenciji padova kroz edukaciju, procjenu rizika i implementaciju preventivnih mjera. Intervencije uključuju vježbe za poboljšanje ravnoteže i snage, prilagodbu okoliša, te savjetovanje o sigurnom kretanju i korištenju pomagala. Također, medicinske sestre pružaju podršku pacijentima i njihovim obiteljima u prepoznavanju i smanjenju rizika od padova. Odluke koje pacijenti donose o svom zdravlju i načinu života mogu značajno utjecati na njihovu sposobnost da spriječe padove i održe kvalitetu života. Aktivno sudjelovanje u rehabilitacijskim programima, prihvaćanje savjeta medicinskog osoblja i prilagodba životnog prostora su ključne odluke koje mogu smanjiti rizik od padova i poboljšati ukupnu dobrobit. Posljedice padova mogu biti ozbiljne i dugotrajne, uključujući fizičke ozljede (npr. prijelome, ozljede glave), psihološke efekte (npr. strah od ponovnih padova, smanjenje samopouzdanja) i socijalne implikacije (npr. izolacija, gubitak samostalnosti). Sve ove posljedice mogu značajno utjecati na kvalitetu života starijih osoba i povećati zdravstvene troškove.