Hantavirusi su rasprostranjeni diljem svijeta. Uzročnici su dvaju sindroma: hemoragijske groznice s bubrežnim sindromom (HGBS) te hantavirusnog plućnog sindroma (HPS). U prirodi se održavaju u populacijama kronično inficiranih glodavaca i malih sisavaca koji virus izlučuju slinom, stolicom i mokraćom. Infekcija u ljudi najčešće nastaje inhalacijom kontaminiranog aerosola, ali je moguća putem zaražene hrane ili vode. HGBS se u sporadičnom ili epidemijskom obliku redovito pojavljuje u svojim prirodnim žarištima. Poznata prirodna žarišta na području Hrvatske su Plitvice, Slunj, Pakrac, Velika i Mala Kapela, okolica Zagreba (Velika Gorica), Slavonija i Dinara. Cilj ovog istraživanja je prikazati učestalost i epidemiološke značajke hantavirusnih infekcija na području tri endemske regije Hrvatske (okolica Slunja, Lika i Gorski kotar, Slavonija) tijekom tri uzastopne godine. U razdoblju od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2015. godine, testirano je ukupno 304 ispitanika sa simptomima hantavirusne infekcije. Specifična IgM i IgG protutijela na hantaviruse određena su pomoću komercijalnog dijagnostičkog indirektnog imunofluorescentnog testa testa koji istodobno određuje protutijela na: Hantaan (HTNV), Puumala (PUUV), Dobrava (DOBV), Seoul (SEOV), Saarema (SAAV) i Sin Nombre virus (SNV). Uzorci s dokazanim križno-reaktivnim protutijelima dodatno su testirani western blot testom. Akutna HGBS je dokazana u 75 (24,7%) bolesnika, dok su u 23 (7,6%) dokazana IgG protutijela (ranija hantavirusna infekcija). Muškarci su obolijevali češće od žena (80,0% vs. 20,0%). Najveći broj oboljelih je bio u dobi od 31 do 50 godina (67,4%). U epidemijskoj 2014. godini, najveći broj oboljelih je zabilježen u razdoblju od svibnja do srpnja (76,1%), dok su se u međuepidemijskim godinama slučajevi javljali sporadično tijekom cijele godine, bez izraženog sezonstva. PUUV je dokazan u 81,3%, a DOBV u 18,7% bolesnika. U skupini IgG seropozitivnih osoba, bilo je 56,4% muškaraca i 43,6% žena. Sve seropozitivne osobe bile su u odrasloj dobi (>21 godine). PUUV je dokazan u njih 52,2%, a DOBV u 47,8%. Sva su tri analizirana endemska žarišta bila aktivna uz sporadično i epidemijsko pojavljivanje HGBS. Najveća je aktivnost zabilježena u okolici Slunja i Plitvičkim jezerima, posebno u epidemijskoj 2014. godini. Bolest se većinom pojavljivala u rizičnim skupinama, ali su slučajevi zabilježeni i u općoj populaciji.