Najčešća kardiovaskularna bolest razvijenih zemalja, ali i vodeći uzrok smrti u cijelom svijetu je bolest koronarnih arterija. Odmah slijede arterijska hipertenzija te bolest aortnog zaliska, točnije aortna stenoza. Obje bolesti, CAD i aortna stenoza, imaju progresivnu degenerativnu etiologiju, što zahtjeva učestalo dugoročno praćenje razvoja bolesti, kao i odraza istih na pacijente. Glavu ulogu u detaljnoj analizi koronarnih arterija, neophodnu za otkrivanju CAD-a, imaju suvremene radiološke dijagnostičke metode, među kojima su najistaknutije višeslojna kompjutorizirana tomografija, magnetska rezonancija te klasična invazivna koronarografija i digitalna suptrakcijska koronarografija. Iako se zlatnim standardnom u dijagnostici CAD-a smatra klasična koronarogafija te ako je dostupna superiornija metoda poput DSA koronarnih arterija, CT i MR koronarografija polako preuzimaju glavnu ulogu zbog visokokvalitetnog jednostavnijeg, bržeg i neinvazivnog zahvata. S druge strane, dijagnostiku aortne stenoze omogućavaju vrlo pristupačne metode kao što je ehokardiografija, ali značaju prednost ima i kompjutorizirana tomografija, posebice kada pacijent zbog teške prognoze bolesti postane kandidat za TAVI proceduru. Postupku zamjene aortnog zaliska doprinosi i balonska valvuloplastika, metoda koja se razvila iz perkutane transluminalne balonske angioplastike, jedne od glavnih metoda u liječenju CAD-a. Kako intervencijska radiologija napreduje paralelno s razvojem intervencijskih instrumenata i materijala, danas su dostupne metode u liječenja CAD-a poput umetanja metalnog stenta, odnosno BMS-a, ali i noviji izumi DES i DEB te biorazgradivi stentovi koji su predmet istraživanja u budućim studijima.