U ovom radu ukazuje se na važnost prijeopracijskog razdoblja kod bolesnika oboljelih od alkoholne bolesti jetre te poslijeoperacijske skrbi nakon transplantacije. Prikazati će se slučaj bolesnika oboljelog od alkoholne ciroze jetre sa sumnjom na hepatocelularni karcinom te prikaz broja transplantiranih pacijenata i postotak njihovog preživljavanja u posljednih deset godina. Transplantacija je medicinski postupak vađenja tkiva ili organa iz tijela žive ili preminule osobe kako bi se oni presadili u tijelo primatelja, da bi se time primatelju omogućilo spašavanje života i njegovo produženje. Prijeoperacijska priprema i postoperacijska skrb za bolesnika je jedan od najvažnijih zadataka medicinskog osoblja. U prijeoperacijskoj pripremi bitan je individualni pristup pacijentu te njegova fizička i psihološka pripema. Priprema bolesnika za transplantaciju jetre je važan zadataka medicinske sestre. Osim ključne fizičke pripreme, bitan je razgovor s pacijentom i njegovom obitelji, procijenti bolesnikovu spremnost za transplantaciju i volju za promjenama životnih navika nakon transplantacije. Postoperativna skrb započinje u postoperativnoj prostoriji i nastavlja se tijekom razdoblja oporavka. Posebnu pozornost potrebno je usmjeriti na aseptičan način rada oko bolesnika, jer su transplantirani bolesnici veoma osjetljivi na infekcije zbog narušenog imunološkog sustava. Medicinske sestre i tehničari najviše vremena provode s bolesnikom u prvoj fazi oporavka. Zbog toga je bitno educirati osoblje o rizicima koji prijete transplantiranim pacijentima, posebno uključujući visok rizik za infekcije i odbacivanje organa, jer i najmanja greška u načinu rada medicinskog osoblja može dovesti do komplikacija kod transplantiranog pacijenta. Takvi pacijenti moraju doživotno uzimati imunosupresivne lijekove. Budući da takvi lijekovi potiskuju imunosne reakcije bolesnici koji ih primaju skloni su infekcijama koje su i vodeći uzrok smrtnosti kod primatelja transplantata. Broj transplaniranih osoba Republici Hrvatskoj u zadnjih deset godina se popeo na visok broj, ne samo po tome što su takve osobe preživjele transplantaciju, već i po dugim životnim vijekom nakon transplantacije. Zadatak medicinskih sestara i tehničara je educirati ljude o mogućnosti darivanja organa, poticati ih da i oni budu osobe koje jednom mogu nekome podariti novi život.