Iako sastavni dio odnosa s javnošću, ili kako teoretičari kažu „srž odnosa s javnošću“, odnosi s medijima specifičan su dio i najčešći sinonim za ovu profesiju. Paralelno s razvojem medija, razvijali su se i odnosi s javnošću, pa tako i odnosi s medijima, a praktičari struke morali su se prilagođavati novim izazovima. Svaki je novi medij sa sobom donosio svoje specifičnosti, a praktičari za odnose s javnošću vješto su se vlastitim tehnikama prilagodili načinima komuniciranja s određenim medijem. Struka za odnose s javnošću i danas je pred izazovima koje sa sobom donose novi mediji jer su uvelike promijenili odnose u komunikaciji s ciljnim javnostima. Ovaj novi izazov pred kojim se nalazi struka bio je zapravo i povod za istraživanje i analiziranje stanje struke danas. No, unatoč nastanku i razvoju novih medija, tradicionalni mediji za masovno komuniciranje i dalje imaju veliki utjecaj u dvosmjernoj komunikaciji te odašiljanju poruka. Strateško planiranje u odnosima s javnošću ima veliku ulogu, obzirom na konačni cilj odašiljanja poruka i kreiranja pozitivnog dojma. Informacija je nešto što medijima treba za svakodnevni rad, a informacija je ono što praktičari imaju. Upravo je informacija ono što spaja ove dvije struke, a svaki će vješt praktičar nastojati, u radu i komunikaciji s medijima, dostaviti točno željenu informaciju koja u sebi sadrži unaprijed kreiranu poruku namjenjenu široj, ali i ciljnoj javnosti. Istraživanja koja su rađena, a koja navodimo dalje u radu, odnose se plasiranje informacija, od strane odnosa s javnošću, kroz priopćenje za medije koja se u integralnoj verziji prenose kroz medijski prostor te tako utječu na medijske agende. Kako je mnoštvo tehnika u radu odnosa s medijima, autore ovoga rada zanimala je primjena ostalih tehnika i načina na koje se informacije ciljano prenose kroz tradicionalne medije za masovno komuniciranje, a čime se značajno utječe na svakidašnje informacije koje svakodnevno konzumiramo kroz medije.