Utjecaj oglašavanja na djecu postaje sve izraženiji, a posebno zbog razvoja tehnologije, novih medija i digitalnih kanala komunikacije koji oglašivačima omogućuju više alata i strategija za pristup i komunikacija s ciljnom skupinom potrošača. Za pristup djeci koriste se brojne metode primjerice oglašavanje putem televizije, videoigara, društvenih mreža te popularnih video platformi poput Tik Toka i Youtube-a. Marketing hrane usmjeren prema djeci na televiziji zauzima gotovo 50% promotivnog programa u dječjim emisijama, a dominantno je oglašavanje nezdrave hrane. Prema (World Health Organisation, 2010) postojeće regulacije i propisi temelje se na dokazima da oglašavanje hrane može utjecati na dječje preferencije pri izboru hrane. Konkretno je prema (Dixon, et al., 2007) utvrđeno da viša razina izloženosti djece oglašavanju hrane putem televizije, doprinosi razvoju preferencije nezdrave hrane odnosno hrane sa visokim udjelom masti/šećera i/ili soli. Primijećeno je da organizacije koje pozivaju na intervencije u vezi zaštite djece od oglašavanja, obično uzimaju u obzir da će djeca biti manje podložna na negativne utjecaje oglašavanja hrane nakon što kognitivno sazriju, stoga im je potrebna zaštita samo dok ne razumiju prirodu i namjeru oglašavanja. Međutim, čak i razumijevanje namjere oglašavanja ne uspijeva zaštititi stariju djecu od povećane želje za nekim proizvodima kao posljedica izloženosti oglašavanju