| Abstract | Predmet ovoga rada je istaknuti poetička obilježja baroka u djelima Život je san Pedra
Calderóna de la Barce i Fuente Ovehuna Lopea de Vege te ih usporediti.
Riječ je o baroku, književnoj epohi koja se nastavlja na renesansu. Vremensko trajanje
baroka određeno je od 1570. godine do 1670. godine. Poetička obilježja baroka su duhovnost,
iracionalnost, tematika koja je usmjerena prema misticizmu, tajnovitosti, religioznosti,
izobličenosti, pesimizmu te nejasnoća izraza. Iščitavanjem i istraživanjem djela Život je san i
Fuente Ovehuna napisanih početkom šesnaestog stoljeća pokušat će se ukazati na motivsku
sličnost dvaju baroknih dramatičara Pedra Calderóna de la Barce i Lopea de Vege. Baš kao što
mnogi teoretičari kažu Calderón je nastavljač Lopea de Vege, to se sada i dokazalo. Kod
Calderóna je vidljivo da veću pozornost pridaje kićenosti te se koristi brojnim stilskim
postupcima pri izradi svoga djela; česti oksimoroni, usporedbe, epiteti, dok Lope de Vega prije
svega pozornost pridaje rimi, ali u izrazu ostaje jednostavan. Calderón uzima moralnu temu
kojom upućuje na prolaznost života i problematiku odgoja. Lope de Vega služi se nacionalnom,
lokalnom temom, koja aludira na povijesni događaj iz 1476. godine kada nastaje sukob između
reda Kalatrave i prijestolja. Obojica koriste motive religioznosti, likovi zazivaju Boga u Fuente
Ovehuni, dok u Život je san spominju Božju nadmoć. Također, prevladavaju motivi pesimizma,
vidljivi su motivi borbe za čast, u oba djela muškarci obeščašćuju žene te im se one pokušavaju
osvetiti. Uz navedene motive, ističu se motiv izobličenosti i neobičnoga u Fuente Ovehuni te
motiv fantastičnosti u Život je san, motiv sna i još mnogi drugi. |
