Predmet ovoga rada je istaknuti poetička obilježja baroka u djelima Život je san Pedra Calderóna de la Barce i Fuente Ovehuna Lopea de Vege te ih usporediti. Riječ je o baroku, književnoj epohi koja se nastavlja na renesansu. Vremensko trajanje baroka određeno je od 1570. godine do 1670. godine. Poetička obilježja baroka su duhovnost, iracionalnost, tematika koja je usmjerena prema misticizmu, tajnovitosti, religioznosti, izobličenosti, pesimizmu te nejasnoća izraza. Iščitavanjem i istraživanjem djela Život je san i Fuente Ovehuna napisanih početkom šesnaestog stoljeća pokušat će se ukazati na motivsku sličnost dvaju baroknih dramatičara Pedra Calderóna de la Barce i Lopea de Vege. Baš kao što mnogi teoretičari kažu Calderón je nastavljač Lopea de Vege, to se sada i dokazalo. Kod Calderóna je vidljivo da veću pozornost pridaje kićenosti te se koristi brojnim stilskim postupcima pri izradi svoga djela; česti oksimoroni, usporedbe, epiteti, dok Lope de Vega prije svega pozornost pridaje rimi, ali u izrazu ostaje jednostavan. Calderón uzima moralnu temu kojom upućuje na prolaznost života i problematiku odgoja. Lope de Vega služi se nacionalnom, lokalnom temom, koja aludira na povijesni događaj iz 1476. godine kada nastaje sukob između reda Kalatrave i prijestolja. Obojica koriste motive religioznosti, likovi zazivaju Boga u Fuente Ovehuni, dok u Život je san spominju Božju nadmoć. Također, prevladavaju motivi pesimizma, vidljivi su motivi borbe za čast, u oba djela muškarci obeščašćuju žene te im se one pokušavaju osvetiti. Uz navedene motive, ističu se motiv izobličenosti i neobičnoga u Fuente Ovehuni te motiv fantastičnosti u Život je san, motiv sna i još mnogi drugi.