Tema ovog završnog rada je optimizacija vodoopskrbe Istre. Vodoopskrba Istre započela je početkom dvadesetog stoljeća kada su se počeli graditi lokalni vodovodi u gradovima. Prije toga, život Istrijana nije bilo lak, borili su se sa nestašicom vode i morali snalaziti kako bi prikupili koju kap vode skupljajući kišnicu. Osim toga obilazili su i obližnje izvore, a nakon toga gradili cisterne i korita. To ih je navelo na gradnju vodovoda. Planovi za gradnju istarskog vodovoda krenuli su 1924. godine prema projektu Gina Veronesea, da bi gradnja započela 1930. godine. Sama izgradnja Istarskog vodovoda trajala je jako dugo zbog ratnih zbivanja te problema prilikom izgradnje. Godine 1934. vodovod je službeno otvoren u Buzetu. Tvrtka Istarski vodovod d.o.o. djeluje i danas kao trgovačko društvo za proizvodnju i distribuciju vode. Nalazi se u Buzetu, a isporučuje vodu u sedam gradova te dvadeset i jednu općinu diljem županije Istarske. Isporuka vode vrši se sa četiri izvora iz kojih najveći kapacitet imaju izvori Butoniga i Gradole. Međutim, razvoj turizma i velikih vrućina ljeti dovodi do enormne potrošnje vode i suša što znači nedostatak vode u ljetnim mjesecima, a kako bi se to spriječilo u radu su navedena određena poboljšanja. Kako svi vodovodi u Istri nisu međusobno spojeni idealno rješenje bilo bi spojiti sve pojedinačne vodovode u jednu cjelinu. Osim toga, jedno od rješenja bilo bi sakupljanje kišnice u cisterne i bunare. Također, smanjenje potrošnje vode moguće je uz smanjenje dovoda pitke vode za ispiranja toaleta, a toalet se može koristiti i na način vakuumskog usisavača. Odlično rješenje je uvođenje dvostrukih vodoopskrbnih sustava kod kojih je jedan izvor pitka voda, a drugi nepitka voda.