Vjera je jedan je od najstarijih motiva putovanja. Takva putovanja su našla mjesto u složenom mehanizmu turističkih migracija, kao selektivni oblik turizma pod nazivom vjerski turizam. Republika Hrvatska, kao zemlja koja obiluje povijesno i umjetnički izrazito vrijednim sakralnim objektima i već dobro posjećenim svetištima, ima velik potencijal za daljnje razvijanje vjerskog turizma, međutim, izostala je znanstvena revalorizacija razvoja vjerskog turizma. Kao u svakoj selektivnoj turističkoj ponudi, tako je i vjerskim turizmom potrebno upravljati kako bi se osigurao efikasan i održiv ekonomski razvitak. Stoga je potrebno istražiti destinacije vjerskog turizma, sagledati parametre koji utječu na efikasno sinergijsko djelovanje čimbenika turističke ponude u destinaciji vjerskog turizma te sagledati same potrebe posjetitelja – vjerskih turista, a što bi u konačnici tim destinacijama osiguralo pozitivne ekonomske učinke uz održivi razvitak. Prema tome, u fokusu planiranog istraživanja je iznalaženje optimalnog modela strateškog upravljanja destinacijama vjerskog turizma. Predmet istraživanja za potrebe izrade rada u sklopu iskazane problematike jeste istražiti teorijske i praktične aktualnosti vezane uz vjerski turizam te na sustavan način formulirati rezultate istraživanja o vjerskom turizmu u kontekstu koncepta održivog razvoja, te organizaciju i upravljanje razvojem destinacija vjerskog turizma uvažavajući povijesno iskustvo razvoja turizma u Republici Hrvatskoj, međunarodno iskustvo te izabrane ekonomske i društvene kriterije. Na temelju proučavanja dostupne znanstvene literature i spoznaja iz područja vjerskog turizma ukazalo bi se u disertaciji na nepostojanje sinergije između dionika (stakeholdera) ove vrste turizma koja se odražava u nedovoljnoj konkurentnosti vjerskog turizma, neefektivnom marketingu, niskoj razini produktivnosti i neuspješnom menadžmentu za jedan prikladan i kvalitativan razvoj vjerskog turizma u Republici Hrvatskoj. Sinergija svih dionika vjerskog turizma odnosno suradnja i partnerstvo u turizmu imperativ je bez kojeg nije moguće postići napredak. U tom segmentu ključna je uloga destinacijskog menadžmenta koji može uspješno ostvariti suradnju i partnerstvo svih dionika vjerskog turizma te primjereno kreirati adekvatnu organizaciju modela strateškog upravljanja destinacijom vjerskog turizma na principu održivog razvoja. Naglasak istraživanja, dakle, usmjeren je na povijesnu i teorijsku metodološku analizu održivog razvoja u turizmu, posebice vjerskom, uz primjenu optimalne strategije razvoja u okviru strateškog menadžmenta destinacije, na analizu vjerskog turizma kao posebnog socio-kulturnog fenomena, te pronalaženje i uspostavu održivog razvojnog modela strateškog upravljanja u destinacijama vjerskog turizma.