Cilj istraživanja bio je utvrditi obrasce neodaziva žena iz Požeško-slavonske županije (PSŽ) na mamografiju u sklopu Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke (Program). Ispitanici i metode: Za potrebe presječnog istraživanja odabrana je ciljna populacija od 1.208 žena koje se nisu odazvale pozivu na preventivnu mamografiju s područja PSŽ, a koje su pozvane u sklopu Programa u razdoblju od 2011. do 2014. godine. Iz istraživanja je isključeno 198 žena sukladno metodologiji te još 206 žena jer su bile trajno nedostupne radi neažuriranih podataka u Programu, najčešće radi pogrešne adrese. Svakoj je ispitanici dodijeljena šifra, a popis adresa nije sadržavao osobne podatke ispitanica. Prilikom dolaska na adresu ispitanice anketari su, ako je ispitanica bila dostupna i pristala sudjelovati u istraživanju, nakon predstavljanja započeli razgovor ili zabilježili razlog nedostupnosti, odnosno odbijanja ankete. Višedimenzionalnom anketom koja je sačinjena za potrebe ovog istraživanja prikupljeni su opći podaci o ispitanicama, ostvarenom kontaktu, SES-u, informiranosti i razlozima neodaziva na poziv u Programu. Sve prikupljene informacije unosile su se na adresi ispitanice, a kontrola, unos i obrada podataka provedeni su u Zavodu za javno zdravstvo (zjz) PSŽ. Temeljem adrese ispitanice, izračunata je udaljenost od mamografske jedinice i određen tip naselja. Pitanja o informiranosti sačinjavala su skalu informiranosti. Pouzdanost skale informiranosti potvrđena je Cronbach alpha koeficijentom (0,75). Podaci su analizirani metodama deskriptivne statistike, parametrijskim i neparametrijskim statističko-analitičkim postupcima, analizom slobodnog teksta te serijom višestrukih linearnih regresijskih analiza. Rezultati su interpretirani na razini statističke značajnosti od α< 0,05. Rezultati: Analizom rezultata prikazana je raspodjela 804 ispitanice prema dobi, udaljenosti mjesta prebivališta od mamografske jedinice, tipu naselja i dostupnosti za istraživanje. Za 50% ispitanica prikazani su razlozi neodaziva, a za 32% ispitanica raspodjela prema obrazovanju, informiranosti, SES-u te općem odnosu prema mamografiji. Rezultati ukazuju kako viša razina obrazovanja ispitanica, urbani tip naselja i pozitivan opći odnos prema mamografiji značajno objašnjavaju bolju informiranost žena. Ispitanice s višom razinom obrazovanja navodile su češće, u odnosu na prosječno i niže obrazovane ispitanice, objektivne razloge neodaziva (81% vs. 77% vs. 61%, P= 0,021). S porastom razine obrazovanja bio je i značajno viši udio ispitanica koje su kao razlog neodaziva navodile već učinjenu mamografiju van Programa (31% vs. 46% vs. 59%, P= 0,016), a značajno manje ispitanica koje su kao razlog neodaziva navodile problem prijevoza (41% vs. 23% vs. 9%, P< 0,001). Višu prosječnu vrijednost na skali informiranosti imale su ispitanice koje su kao razlog neodaziva navele da su bile na mamografiju van Programa (8,3) i ispitanice kojima nije odgovarao termin pregleda (7,9), a nižu one koje su navele obiteljsku situaciju (5,7) i problem s prijevozom (5,8). Među ispitanicama sa subjektivnim razlozima neodaziva najinformiranije su bile ispitanice koje smatraju da su prestare za sudjelovanje u Programu (9,7), a niže informirane ispitanice koje su smatrale kako ne trebaju ići (6,6) ili ne žele ići na pregled (7,2). SES ispitanica bio je značajno povezan s razlozima neodaziva u dijelu da obrasce neodaziva određuje tip naselja i blizine mamografske jedinice, dok nije bio značajno povezan s materijalnim stanjem kućanstva. Ispitanice koje su živjele u ruralnim sredinama, na većoj udaljenosti od mamografske jedinice rjeđe su navodile objektivne razloge neodaziva u odnosu na ispitanice iz urbanih sredina bliže mamografskoj jedinici. U ruralnim sredinama u odnosu na urbane, ispitanice su rjeđe obavile mamografiju van Programa (36% vs. 53%, P= 0,022) te učestalije navodile organizaciju prijevoza kao razlog neodaziva (27% vs. 8%, P= 0,001). Slično i s porastom udaljenosti, ispitanice značajno rjeđe navode da su bile na mamografiji van Programa, a značajno češće problem organizacije prijevoza. Iako nije utvrđena značajna povezanost razloga neodaziva i materijalnog stanja kućanstva, uočen je gradijent. Žene boljeg materijalnog stanja kućanstva češće su bile na mamografiji van Programa i rjeđe navodile poteškoće s prijevozom. Ispitanice koje prethodno nisu bile na mamografskom pregledu značajno su češće navodile neodgovarajući termin pregleda (20% vs. 8%, P= 0,010) i problem prijevoza (32% vs. 15%, P= 0,005). Pojedinačni subjektivni razlozi neodaziva nisu bili značajno povezani s obrazovanjem, informiranosti, SES-om ili stavom prema mamografiji. Zaključak: Rezultati ukazuju na postojanje obrazaca neodaziva u udaljenim, ruralnim sredinama, među niže obrazovanim i niže informiranim ženama. Žene koje su bile na mamografiji van Programa, rjeđe su živjele u udaljenim i ruralnim sredinama. Obrazovanije i informiranije žene koje su prethodno bile na mamografiji imaju pozitivan stavu o odazivu u budućnosti. Rezultati istraživanja ukazuju da bolja organizacija Programa i informiranost žena predstavljaju temelj za razvoj modela pristupa prepoznatim skupinama neodazvanih žena i značajna mjesta za primjenu intervencija s ciljem unaprjeđenja provedbe Programa.