Aktualnost biomolekulskih kondenzata, kao teme brojnih smjerova istraživanja današnjice, nije nimalo upitna. Ove bezmembranske stanične strukture jedan su od načina na koji stanica udružuje makromolekule kako bi ih koristila za normalno obavljanje bioloških procesa. Mnogobrojne funkcije kondenzata, unutar i izvan stanice, proizlaze iz komponenti od kojih su građene. Tako se, unazad nekoliko godina, uspostavilo da su proteini, uz nukleinske kiseline, glavni pokretači nastajanja biomolekulskih kondenzata. S obzirom na razne uloge unutar organizma, kondenzati posjeduju mehanizme regulacije, koji kondenzatima omogućavaju ulogu u održavanju homeostaze pri različitim fiziološkim uvjetima te određuju oblik njihove forme unutar stanice. Uočeno je kako ove biološke strukture utječu na niz procesa koji se odvijaju na molekulskoj, staničnoj, ali i tkivnoj razini. Dakle, život cijelog organizma ovisi o normalnom funkcioniranju kondenzata. Budući da je nastajanje kondenzata reverzibilno, stanica ih po potrebi može stvarati ili razgraditi. U sklopu ovog rada istraženo je kako se za nastajanje odnosno razlaganje kondenzata koristi enzimska aktivnost i mnogi drugi biološki čimbenici. Također, pobliže su opisane neke od funkcija kondenzata koje, u posljednjih deset godina, opravdavaju zainteresiranost brojnih znanstvenika. Očekuje se kako će daljnja istraživanja biomolekulskih kondenzata i njihovih funkcija doprinijeti razvitku biokemije i srodnih disciplina.