Sažetak | Aktualnost biomolekulskih kondenzata, kao teme brojnih smjerova istraživanja današnjice, nije
nimalo upitna. Ove bezmembranske stanične strukture jedan su od načina na koji stanica
udružuje makromolekule kako bi ih koristila za normalno obavljanje bioloških procesa.
Mnogobrojne funkcije kondenzata, unutar i izvan stanice, proizlaze iz komponenti od kojih su
građene. Tako se, unazad nekoliko godina, uspostavilo da su proteini, uz nukleinske kiseline,
glavni pokretači nastajanja biomolekulskih kondenzata. S obzirom na razne uloge unutar
organizma, kondenzati posjeduju mehanizme regulacije, koji kondenzatima omogućavaju
ulogu u održavanju homeostaze pri različitim fiziološkim uvjetima te određuju oblik njihove
forme unutar stanice. Uočeno je kako ove biološke strukture utječu na niz procesa koji se
odvijaju na molekulskoj, staničnoj, ali i tkivnoj razini. Dakle, život cijelog organizma ovisi o
normalnom funkcioniranju kondenzata. Budući da je nastajanje kondenzata reverzibilno,
stanica ih po potrebi može stvarati ili razgraditi. U sklopu ovog rada istraženo je kako se za
nastajanje odnosno razlaganje kondenzata koristi enzimska aktivnost i mnogi drugi biološki
čimbenici. Također, pobliže su opisane neke od funkcija kondenzata koje, u posljednjih deset
godina, opravdavaju zainteresiranost brojnih znanstvenika. Očekuje se kako će daljnja
istraživanja biomolekulskih kondenzata i njihovih funkcija doprinijeti razvitku biokemije i
srodnih disciplina. |