Disertacija se bavi proučavanjem dvaju problema u harmonijskoj analizi – problemom strogih ocjena normi potencija multiplikatora pridruženih unimodularnim homogenim simbolima i problemom višeparametarske Fourierove restrikcije. U prvom se dijelu dokazuju asimptotski stroge ocjene za norme potencija multiplikatora pridruženih unimodularnim homogenim simbolima reda 0 i dokazuje se da potencije generičkog multiplikatora u navedenoj klasi imaju asimptotski maksimalan rast. Posljedično, to opovrgava Maz’yinu slutnju o asimptotski strogim ocjenama normi takvih multiplikatora i odgovara na pitanje Dragičevića, Petermichl i Volberga vezano uz stroge donje ocjene za konkretni multiplikator u navedenoj klasi. U drugom se dijelu generalizira lema Christa i Kiseleva za maksimalne operatore na višeparametarsku varijantu, posljedično rješava problem višeparametarske maksimalne Fourierove restrikcije u svim dimenzijama, koji je prije ove disertacije bio poznat samo u dvije dimenzije iz rada Müllera, Riccija i Wrighta, te dokazuje višeparametarsku verziju Menshov–Paley–Zygmundovog teorema za višedimenzionalnu Fourierovu transformaciju. Disertacija je organizirana na sljedeći način. U uvodnom poglavlju (“Introduction”) čitatelja se uvodi u kontekst problema kojima se disertacija bavi i navode se poznati rezultati. U poglavlju 1 (“Preliminaries”) uvodi se notacija i prezentira kratak uvod u poznate rezultate koji će biti korišteni u dokazima u nastavku. U poglavlju 2 (“Powers of homogeneous unimodular multipliers”), koje je bazirano na radu [8], dokazuju se gornje ocjene za norme Fourierovih multiplikatora pridruženih unimodularnim homogenim simbolima reda 0 i pokazuje se da su ocjene stroge u parnim dimenzijama, čime se posljedično opovrgava Maz’yina slutnja u parnim dimenzijama. U nastavku se dokazuju stroge donje ocjene za multiplikator iz rada Dragičevića, Petermichl i Volberga i odgovara na njihovo pitanje. U poglavlju 3 (“Norm growth of powers of unimodular multipliers is a generic property”), koje je bazirano na radu [6], dokazuje se da je gornja ocjena dokazana u prethodnom poglavlju optimalna za generički multiplikator u svim dimenzijama većim ili jednakim dva i posljedično opovrgava Maz’yina slutnja u svim dimenzijama. U poglavlju 4 (“Multi-parameter maximal Fourier restriction”), koje je bazirano na radu [7], generalizira se lema Christa i Kiseleva za maksimalne operatore na višeparametarsku varijantu, posljedično se rješava problem višeparametarske Fourierove restrikcije u svim dimenzijama i dokazuje se višeparametarska verzija Menshov–Paley–Zygmundovog teorema za Fourierovu transformaciju u više dimenzija.