"Čovječanstvo duguje djetetu sve najbolje što može dati." Deklaracija o pravima djeteta, Preambula Pojam uzdržavanje istoznačnica je pojmu alimentacija koja svoje korijene vuče od latinske riječi alo, alui, altum, 3 što na hrvatskom jeziku znači "hraniti". Budući da je hrana neophodna za život iz ove terminologije se već očituje važnost uzdržavanja i ostvarivanja prava na uzdržavanje. Djeca kao jedan od najvažnijih, i svakako najosjetljivijih dijelova društva morala bi u svakom trenutku imati osiguranu egzistenciju i ostvarivati svoje pravo na uzdržavanje.1 Kada roditelji djeteta žive zajedno, neće dolaziti do izražaja uzdržavanje koje mu svakodnevno pružaju jer oni tada najčešće ravnopravno, zajednički i sporazumno osiguravaju djetetu primjeren život i razvoj. No kada, iz bilo kojeg razloga, dijete živi samo s jednim roditeljem, problem ostvarivanja prava na uzdržavanje postaje uočljiviji. Upravo tada se postavlja pitanje kako riješiti taj problem što efikasnije i bezbolnije za dijete, pogotovo kada roditelj koji je dužan davati uzdržavanje nije spreman svojevoljno ispunjavati svoju obvezu? U radu će biti prikazan povijesni razvoj instituta uzdržavanja djeteta od strane roditelja. Pritom, je stavljen poseban naglasak na ureñenje instituta uzdržavanja na području bivše Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Nadalje, detaljno je obrañeno postojeće zakonsko ureñenje prava djeteta na roditeljsko uzdržavanje u Republici Hrvatskoj. Uz to je zakonodavno ureñenje iscrpno upotpunjeno sudskom praksom te je pružen kritički osvrt autora na odreñene nedostatke pravnog sustava. Pored toga, izvršena je analiza meñunarodnih i europskih dokumenata koji se, neposredno ili posredno, bave ureñenjem prava djeteta na uzdržavanja od strane roditelja te isto tako ostvarivanja tog prava. Pritom je poseban osvrt posvećen analizi relevantnih presuda Europskog suda za ljudska prava, koje je jedan od koautora imao priliku detaljnije proučavati na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.