Pravne posljedice osude veoma su značajan institut kaznenog prava, ali i mješovit institut, s obzirom na svoju pravnu prirodu, jer svojim dalekoseţnim djelovanjem i izvan kaznenopravnog područja u velikoj mjeri utječu na postpenalni ţivot osuĎenika, a koji utjecaj moţe ponekad i teţe pogaĎati od izrečene kaznenopravne sankcije. Iako ih sudovi, prilikom izricanja osuda ne izriču i često nemaju u vidu, upravo zbog navedenog značaja, nameće se potreba njihovog što jasnijeg i sveobuhvatnijeg pravnog ureĎenja i usklaĎivanja u smislu načela: ustavnosti, zakonitosti, razmjernosti. Premda se očito radi o mješovitom pravnom institutu, ipak valja imati u vidu da je osuĎujuća kaznena presuda s izrečenom sankcijom ona temeljna determinanta iz koje deriviraju sve potencijalne pravne posljedice iste. Stoga je upravo kaznenopravna materija temeljno područje u okviru kojega valja primarno procjenjivati i poticati što transparentnije i sigurnije njihovo ureĎivanje. S obzirom da upravo postojeće pravno ureĎenje ovog pravnog instituta, prema stajalištima eminentnih pravnih autoriteta, u Republici Hrvatskoj nije optimalno ureĎeno (posebno odnos Ustav Republike Hrvatske – glavno – posebno zakonodavstvo), što rezultira različitim dvojbenim interpretacijama, inzistiranje na njegovom poboljšanju.nameće se kao veoma aktualna nuţnost. Cilj ovog završnog rada je ukazati na historijsku prisutnost ideje na kojoj se pravne posljedice osude baziraju u hrvatskim povijesnopravnim izvorima mnogo stoljeća prije prihvaćanja i ozakonjivanja pravnih posljedica osude u danas poznatim okvirima. Zatim, kroz analizu pozitivnopravnog ureĎenja pravnih posljedica osude u Republici Htvatskoj ( s osvrtom na neke ustavnosudske odluke ) u svjetlu njihove povezanosti sa svrhom kaţnjavanja i rehabilitacijom u nuţnu i smislenu cjelinu, ukazati na nedostatke njihovog postojećeg zakonskog ureĎenja te s tim u svezi ponuditi odreĎene prijedloge.