Sažetak | Pravne posljedice osude veoma su značajan institut kaznenog prava, ali i mješovit
institut, s obzirom na svoju pravnu prirodu, jer svojim dalekoseţnim djelovanjem i izvan
kaznenopravnog područja u velikoj mjeri utječu na postpenalni ţivot osuĎenika, a koji utjecaj
moţe ponekad i teţe pogaĎati od izrečene kaznenopravne sankcije.
Iako ih sudovi, prilikom izricanja osuda ne izriču i često nemaju u vidu, upravo zbog
navedenog značaja, nameće se potreba njihovog što jasnijeg i sveobuhvatnijeg pravnog
ureĎenja i usklaĎivanja u smislu načela: ustavnosti, zakonitosti, razmjernosti.
Premda se očito radi o mješovitom pravnom institutu, ipak valja imati u vidu da je
osuĎujuća kaznena presuda s izrečenom sankcijom ona temeljna determinanta iz koje
deriviraju sve potencijalne pravne posljedice iste. Stoga je upravo kaznenopravna materija
temeljno područje u okviru kojega valja primarno procjenjivati i poticati što transparentnije i
sigurnije njihovo ureĎivanje.
S obzirom da upravo postojeće pravno ureĎenje ovog pravnog instituta, prema
stajalištima eminentnih pravnih autoriteta, u Republici Hrvatskoj nije optimalno ureĎeno
(posebno odnos Ustav Republike Hrvatske – glavno – posebno zakonodavstvo), što rezultira
različitim dvojbenim interpretacijama, inzistiranje na njegovom poboljšanju.nameće se kao
veoma aktualna nuţnost.
Cilj ovog završnog rada je ukazati na historijsku prisutnost ideje na kojoj se pravne
posljedice osude baziraju u hrvatskim povijesnopravnim izvorima mnogo stoljeća prije
prihvaćanja i ozakonjivanja pravnih posljedica osude u danas poznatim okvirima. Zatim, kroz
analizu pozitivnopravnog ureĎenja pravnih posljedica osude u Republici Htvatskoj ( s
osvrtom na neke ustavnosudske odluke ) u svjetlu njihove povezanosti sa svrhom kaţnjavanja
i rehabilitacijom u nuţnu i smislenu cjelinu, ukazati na nedostatke njihovog postojećeg
zakonskog ureĎenja te s tim u svezi ponuditi odreĎene prijedloge. |