| Abstract | Obojene otpadne vode koje se ispuštaju u prirodne prijemnike, a sadrže velike
koncentracije sintetskih bojila, važan su izvor onečišćenja površinskih i podzemnih
voda. Prisutnost bojila u industrijskim otpadnim vodama predstavlja problem zbog
izrazite otpornosti bojila na promjene temperature i na utjecaj svjetlosti, što uzrokuje
njihovo dugo zadržavanje u okolišu. Nadalje, sintetska bojila često su vrlo otporna na
razgradnju pomoću mikroorganizama, što čini konvencionalne metode biološke obrade
otpadnih voda neučinkovitima za uklanjanje/biorazgradnju bojila. Kao alternativa
skupim konvencionalnim metodama uklanjanja bojila, poput koagulacije, flokulacije,
oksidacije, ozoniranja ili membranskih procesa, razvijene su mnoge nove metode,
uključujući i biološke metode uklanjanja pomoću mikroorganizama. Cilj ovog rada bio
je preliminarno istražiti mogućnost upotrebe peleta gljive bijelog truljenja Trametes
versicolor CCBAS AG 613 u svrhu obezbojenja (uklanjanja) sintetskog bojila
malahitnog zelenila iz vodene otopine. Postotak uklanjanja bojila pomoću peleta nakon
24 h iznosio je preko 80 % u gotovo svim provedenim pokusima. Istražen je utjecaj
početne koncentracije biomase, koncentracije malahitnog zelenila i dodatka glukoze
na postotak uklanjanja bojila. Nadalje, istražena je mogućnost ponovnog korištenja
peleta u ponovljivom šaržnom testu obezbojenja. Povećanjem početne koncentracije
biomase došlo je do povećanja postotka uklanjanja bojila; dok je povećanje
koncentracije bojila, neovisno o početnoj koncentraciji biomase, imalo suprotan učinak.
Dodatak glukoze kao vanjskog izvora ugljika u vodenu otopinu bojila rezultirao je nešto
manjim postotkom uklanjanja bojila. Ponovnim korištenjem u drugom ciklusu, peleti su
zadržali sposobnost obezbojenja vodene otopine malahitnog zelenila, ali u nešto
manjem postotku nego prilikom prvog korištenja. Preliminarni rezultati dobiveni ovim
istraživanjem upućuju na mogućnost korištenja micelijskih peleta T. versicolor CCBAS
AG 613 u bioremedijaciji obojenih otpadnih voda. |
| Abstract (english) | Discharge of highly coloured effluents, containing different synthetic dyes, is considered to be an important source of surface and ground waters contamination. The presence of dyes in industrial effluents (namely wastewater) is a major concern due to their high thermal stability and photo stability, i.e. their persistence in the environment for an extended period of time. Furthermore, synthetic dyes exhibit recalcitrance towards removal/biodegradation by conventional biological wastewater treatment methods. Many alternative removal methods, including promising biological
methods, have been developed towards highly cost conventional approaches such as coagulation-flocculation, oxidation or ozonation and membrane separation. The aim of this study was to preliminary investigate the dye (malachite green) decolourisation ability of white rot fungus Trametes versicolor CCBAS AG 613 mycelial pellets. Fungal pellets used could remove more than 80 % of the colour within 24 h. Effect of initial
biomass concentration, malachite green concentration and glucose addition on dye percentage removal was tested. Furthermore, the longevity of this decolourisation activity was tested in repeated-batch mode. An increase in the initial biomass concentration positively affected the decolourisation, resulting in higher dye percentage removal. However, the increase in dye concentration had the opposite effect. Glucose addition to the dye solution resulted in slightly lower dye percentage removal. When used in repeated-batch mode, pellets exhibited lower dye percentage removal but still remained over 80 % after 24 h. These preliminary results indicate that white rot fungal pellets could effectively be used for bioremediation of coloured wastewater. |
