U ovome radu prikazuje se slučaj jezičnoga razvoja djevojčice Barbare Č. u razdoblju od 18. do 24. mjeseca života. Ispitivalo se tako da je jezični razvoj toga razdoblja praćen metodom dnevničkih zapisa. Dnevnici su najstarija metoda praćenja jezičnoga razvoja djeteta i značajno su obilježili prvo razdoblje znanstvenog istraživanja dječjega jezika. Premda se danas ta metoda malo koristi, i dalje je relevantna jer omogućuje uvid u širi kontekst i komunikacijske okolnosti djetetova jezičnoga razvoja te dopušta da se djetetov jezični razvoj sagleda uistinu holistički – kao neraskidiv dio razvoja ukupne djetetove osobnosti. Dnevnički su zapisi za potrebe ovoga rada analizirani prema četirima aspektima jezičnoga razvoja, a to su fonološki, semantički, gramatički i pragmatički aspekt. Cilj istraživanja bio je usporediti Barbarin govor s obilježjima urednoga jezičnoga razvoja djece te dobi. Promatrano šestomjesečno razdoblje činilo je prijelaz iz predverbalnog razdoblja u verbalno, odnosno u razdoblje kada se nakon prve izgovorene riječi, pojavljuju i dvočlani iskazi koji postaju sve češći i automatiziraju se, te se ukupno ostvaruje velik napredak u ovladavanju jezikom u svim segmentima. U prvom teorijskom dijelu rada predstavljena je dnevnička metoda kao način praćenja dječjega jezičnoga razvoja, a u drugome teorijskom dijelu rada prikazana su obilježja očekivanoga dječjega jezičnog razvoja u dobi u kojoj je promatran jezični razvoj djevojčice. U istraživačkome dijelu rada opisana su obilježja djevojčičina govora prema jezičnim aspektima, njegove osobitosti i odstupanja. Analiza istraživanja pokazala je da je Barbarin govor u granicama očekivanoga i urednoga jezičnoga razvoja te dobi. Uočena su karakteristična odstupanja u fonološkom i morfološkom razvoju. Razvoj razumijevanja i komunikacije tekao je uredno te je u svim aspektima vidljiv očekivani napredak, širenje rječnika i gramatičkih sposobnosti prema dobi od navršene dvije godine.