Temelj svih međuljudskih odnosa, pa tako i odnosa koje odrasli uspostavljaju i grade s djecom, jest komunikacija. U ustanovama za rani i predškolski odgoj i obrazovanje svaka odrasla osoba koja je u interakciji s djetetom, a napose pak odgojitelji, trebaju biti svjesni uloge koju komunikacija ima, primjerenog načina kojim trebaju s djetetom komunicirati te činjenice da je njihova komunikacija uzor djeci za oblikovanje vlastite komunikacije. Ispravan način komunikacije s djetetom važna je obaveza kako roditelja tako i odgajatelja, kao bitnih karika u obrazovanju i odgoju predškolske djece. Uspješna komunikacija vidljiva je u načinu prenošenja poruke koji podrazumijeva da je primatelj, kao i pošiljatelj, dobro upoznat s njezinim značenjem. To je razlog zbog čega bi se komunikacija trebala prilagoditi razvojnoj fazi djeteta, a što je i osnova učinkovite i uspješne komunikacije. Primjerena komunikacija važna je i u pripremi djeteta za daljnje obrazovanje i život, što je zadaća svih sudionika predškolskog odgoja i obrazovanja. Tijekom predškolskog obrazovanja i odgoja djeci je potrebno pružiti što više informacija i omogućiti im razvoj svih potencijala. Djeca će svoje potencijale razvijati prema uputama koje dobivaju iz okoline, od roditelja, odgajatelja te drugih sudionika u njihovoj okolini. U vrtićkim ustanovama postoji niz prednosti koje djeca mogu ostvariti uključivši interakciju s vršnjacima i kompetentnim odgajateljima koji pružaju optimalnu razinu odgoja, njege i obrazovanja. Također, za dijete je ključan dio obrazovanja i odgoja obiteljski kontekst te komunikacija s roditeljima i s drugim članovima obitelji i primarne okoline. Skladna komunikacija u obiteljskom okruženju, kao i u onomu institucijskomu, ključna je za ukupan djetetov razvoj, a napose pak za razvoj njegovih komunikacijskih i jezičnih sposobnosti.