| Abstract | Rad upućuje na moguće razloge zbog kojih je u jezikoslovlju naziv hrvatskoga jezika neujednačen. U tom smislu procjenjuje se povijesni nastanak srpskohrvatskoga naziva koji se nameće kada je u pitanju govor o hrvatskomu standardu kao i pojava naziva BCS tj. BKS(M) jezika te razlozi zbog kojih dio jezikoslovaca hrvatski, srpski, bošnjački i crnogorski standard smatra standardnim varijantama jednoga policentričnoga jezika, a dio jezikoslovaca pak četirima standardnim jezicima. Također, problematizira se jezikoslovna terminologija i povijesni pristup hrvatskomu standardu te primjena teorije policentričnih jezika na hrvatski standard. Zbog težnje (uglavnom inozemnih) jezikoslovaca da se hrvatski standard prikaže kao standardna varijanta policentirčnoga srpskohrvatskog, tj. BKS(M) jezika pažnja se posvećuje načinu nastanka policentričnih jezika te njihovim općim značajkama kako bi se moglo procijeniti zadovoljava li tzv. srpskohrvatski jezik osnovna obilježja policentričnih jezika. U radu se predlaže revizija primjene teorije policentričnih jezika na hrvatski jezični standard kako bi se moglo bolje razumjeti djelovanje Vuka Stefanovića Karadžića, a u skladu s tim jednoznačno klasificirati hrvatski standard. |
| Abstract (english) | The thesis points to the possible reasons why the name of the Croatian language is not uniform in linguistics. In this sense, the historical origin of the Serbo-Croatian name, which is imposed when it comes to speaking about the Croatian standard, is evaluate, as well as the appearance of the name BCS, i.e. BKS(M) language, and the reasons why some linguists consider the Croatian, Serbian, Bosnian and Montenegrin standard to be standard variants of one polycentric language, and on the other hand, the reasons why other part of the linguists consider them as four standard languages. Linguistic terminology and the historical approach to the Croatian standard are also problematized, as well as the application of the theory of polycentric languages to the Croatian standard. Due to the desire of (mainly foreign) linguists to present the Croatian standard as a standard variant of the polycentric Serbo-Croatian, i.e. BKS(M) language, attention is given to the general features of polycentric languages and the way they were created in order to assess whether the so-called Serbo-Croatian language meets the basic characteristics of polycentric languages. This thesis proposes a revision of the application of the theory of polycentric languages for a better understanding of Vuk Stefanović Karadžić's work, and, accordingly, for an unequivocal classification of the Croatian standard. |
