Kardiokirurgija jest grana medicine koja se bavi kirurškim liječenjem bolesti srca i krvnih žila. Najčešći razlozi za operacije na srcu jesu: popravak ili zamjena srčanih zalistaka, popravak različitih struktura unutar srca, liječenje komplikacija ishemijskog srčanog infarkta postavljanjem srčane premosnice, kongenitalne srčane bolesti te transplantacija srca. Različiti autori naglašavaju sljedeće najčešće i značajne infekcije u periodu nakon kardiokirurške operacije: infekcija na mjestu kirurške rane, pneumonija uzrokovana ventilatorom te infekcije vezane uz kateterizacije (centralni venski kateter, arterijska kanila, urinarni kateter). Infekcije rane kao posljedica sternotomije smatraju se ozbiljnim problemom. Javljaju se u 0,8% do 8% svih kardijalnih operacija. Na pojavu infekcije utječu i rizični čimbenici kao što su šećerna bolest, debljina, dob, uzimanje kortikosteroidne terapije, dugo trajanje operacijskog zahvata i drugo. U prilog ozbiljnost infekcija nakon kardiokiruških zahvata govori i činjenica da smrtnost poslije dubokih infekcija sternuma može biti i do 70%. Nedavne studije pokazale se da pneumonije uzrokovane respiratorom (Ventilator associated pneumonia -VAP) javlja u 5,5% do 8,0% pacijenata koji su podvrgnuti operaciji srca. Bolesnici koji zahtijevaju mehaničku ventilaciju dužu od 48 sati, postotak se povisuje do 50%. VAP nakon operacije srca povezuje se s dužim ležanjem pacijenta na kardiokirurškoj jedinici intenzivnog liječenja, duljom hospitalizacijom, većom smrtnošću pacijenta te u konačnici veći troškovi liječenja. Veliku važnost u nastanku infekcije nakon kardijalne operacije ima i prisutnost različitih vrsta katetera. Svaki pacijent nakon operacijskog zahvata odlazi u jedinicu intenzivnog liječenja gdje će zasigurno imati postavljen centralni venski kateter, arterijske i venske kanile te urinarni kateter. Zabilježeno je kako su infekcije povezane s CVK-om prisutne u 4.7% svih pacijenata u jedinicama intenzivnog liječenja. Ukupno 16% arterijskih katetera pokazuje kolonizaciju bakterija, a incidencija bakteriurije u bolesnika s urinarnim kateterima je od 3% do 8%, gdje se trajna kateterizacija smatra najvažnijim čimbenikom rizika. Glavni zadatak medicinskog osoblja u jedinicama intenzivnog liječenja jest sprječavanje nastanka infekcija nakon kardiokirurškog zahvata. Upravo komplikacije nastale infekcijama dovode do produženog boravka pacijenta u bolnici, smanjenje kvalitete života, mogućnosti još većih komplikacija i infekcija te povećava troškove skrbi. Na temelju mnogobrojnih istraživanja o poslijeoperacijskim infekcijama nakon operacija na srcu kroz ovaj rad prikazane su aktualne metode kojima se sprječava nastanak istih.