Urtikarija je heterogena skupina bolesti koje mogu imati različite uzroke i mehanizme, ali imaju slične kliničke značajke. Klinički se definira prisutnošću osipa i/ili angioedema. Urtikarija je češće stanje kod odraslih, a prevalencija kod djece se kreće od 15,3 % do 22,5 %. Urtikarija se klasificira kao akutna i kronična. Akutna urtikarija je češća. Kronična urtikarija definirana je kao svakodnevna ili gotovo svakodnevna pojava osipa i/ili angioedema koji traju dulje od 6 tjedana. Razlikuju se spontana urtikarija, urtikarija izazvana pritiskom, solarna, kolinergična, vibracijska, akvagena, kontaktna, pigmentna i papularna urtikarija. Najčešći etiološki čimbenici urtikarije kod djece su lijekovi, infekcije i hrana. Najčešći uzrok je infekcija. Dijagnoza urtikarije temelji se na procjeni kliničkih manifestacija. Kod akutne urtikarije se ne provode alergotestovi i ostale laboratorijske pretrage, dok kronični oblik zahtijeva laboratorijski ispitivanje temeljeno na anamnezi ili nalazima fizikalnog pregleda. Provode se alergijski testovi uključujući kožne i specifične IgE testove. Kod postavljanja dijagnoze je bitno isključiti anafilaksiju. Liječenje se provodi terapijom antihistaminicima. Bolničko liječenje je potrebno u slučaju urtikarije koja ne reagira na navedenu terapiju ili ako se razvije laringealni angioedem i/ili anafilaktički šok. Liječenje je prvenstveno usmjereno na smanjenje pruritusa i angioedema. Kvaliteta života djece ovisi o težini bolesti, a uglavnom je narušena jer simptomi urtikarije utječu na dnevne aktivnosti, spavanje, osobnu higijenu što je povezano sa simptomima i nuspojavama liječenja. U skrbi za dijete s urtikarijom medicinska sestra provodi intervencije kojima se ublažavaju simptomi bolesti s ciljem poboljšanja kvalitete života.