Sažetak | Urtikarija je heterogena skupina bolesti koje mogu imati različite uzroke i
mehanizme, ali imaju slične kliničke značajke. Klinički se definira prisutnošću osipa i/ili
angioedema. Urtikarija je češće stanje kod odraslih, a prevalencija kod djece se kreće
od 15,3 % do 22,5 %. Urtikarija se klasificira kao akutna i kronična. Akutna urtikarija je
češća. Kronična urtikarija definirana je kao svakodnevna ili gotovo svakodnevna
pojava osipa i/ili angioedema koji traju dulje od 6 tjedana. Razlikuju se spontana
urtikarija, urtikarija izazvana pritiskom, solarna, kolinergična, vibracijska, akvagena,
kontaktna, pigmentna i papularna urtikarija. Najčešći etiološki čimbenici urtikarije kod
djece su lijekovi, infekcije i hrana. Najčešći uzrok je infekcija. Dijagnoza urtikarije
temelji se na procjeni kliničkih manifestacija. Kod akutne urtikarije se ne provode
alergotestovi i ostale laboratorijske pretrage, dok kronični oblik zahtijeva laboratorijski
ispitivanje temeljeno na anamnezi ili nalazima fizikalnog pregleda. Provode se
alergijski testovi uključujući kožne i specifične IgE testove. Kod postavljanja dijagnoze
je bitno isključiti anafilaksiju. Liječenje se provodi terapijom antihistaminicima. Bolničko
liječenje je potrebno u slučaju urtikarije koja ne reagira na navedenu terapiju ili ako se
razvije laringealni angioedem i/ili anafilaktički šok. Liječenje je prvenstveno usmjereno
na smanjenje pruritusa i angioedema. Kvaliteta života djece ovisi o težini bolesti, a
uglavnom je narušena jer simptomi urtikarije utječu na dnevne aktivnosti, spavanje,
osobnu higijenu što je povezano sa simptomima i nuspojavama liječenja. U skrbi za
dijete s urtikarijom medicinska sestra provodi intervencije kojima se ublažavaju
simptomi bolesti s ciljem poboljšanja kvalitete života. |