Abstract | Tumori koji se pojavljuju u spinalnom kanalu su vrlo rijetki te čine 15% svih tumora koji
zahvaćaju središnji živčani sustav. Spinalni kanal sprijeda zatvara trup kralješka, dok ga sa
stražnje strane zatvara luk kralješka te se proteže od baze lubanje do kraja sakralne kosti. Unutar
spinalnog kanala nalazi se leđna moždina, krvne žile te živci. U većini slučajeva su
asimptomatski pacijenti, kojima je tumor otkriven slučajno ili kao metastaza raka drugog
područja tijela. Ako je tumor započeo u području kralježnice, onda ga nazivamo primarni
tumor. Ukoliko je tumor u spinalnom kanalu posljedica nekog drugog raka, to jest metastaza,
tada govorimo o sekundarnom tumoru. Tumori koji zahvate leđnu moždinu vrlo često dovode
do trajnog oštećenja živca i samim time do invalidnosti. Dijagnostika čini vrlo bitnu ulogu jer
samo ispravnom dijagnostikom moguće je planiranje daljnjeg liječenja i povećanje šanse
uspješnosti liječenja. Neoperativno liječenje može uključivati: kortikosteroide, terapiju
zračenjem, kemoterapiju, protonsku terapiju i stereotaktičku radiokirurgiju. Operativno
liječenje ne provodi se kod svakog pacijenta, stoga postoje određene indikacije i
kontraindikacije. Tijekom subjektivnog pregleda informacije dobivamo od samog pacijenta,
dok u objektivnog pregledu informacije dobivamo iz medicinske dokumentacije te različitim
testovima, mjerenjima, opservacijom i palpacijom. Tijekom analize, analiziraju se podatci
dobiveni u subjektivnom i objektivnom pregledu te se postavljaju ciljevi. Zadnji korak
fizioterapijske procjene čini plan, gdje biramo intervencije koje ćemo koristiti za postizanje
ciljeva zadanih u analizi. Fizioterapijska procjena provodi se s kako bi se evaluiralo stanje
pacijenta, vidjela učinkovitost provedenih postupaka, kako bi se mogle racionalizirati odluke
fizioterapeuta i održala kvaliteta usluge koju pruža fizioterapeut. Fizioterapijska intervencija
može uključivati: vježbe disanja, statičke vježbe za gornje i donje ekstremitete, edukaciju
pacijenta, vertikalizaciju, pozicioniranje, hidroterapiju, transkutanu električnu nervnu
stimulaciju (TENS), krioterapiju, termoterapiju, terapiju laserom, terapijski ultrazvuk te
upotrebu ortopedskih pomagala prilikom hoda. Cilj je postizanje funkcionalne neovisnosti koja
je izgubljena uslijed bolesti ili liječenja. Dijagnoza, simptomi i liječenje mogu jako utjecati na
mentalno i emocionalno stanje pacijenta, stoga će nekim pacijentima biti potrebna psihološka
podrška u vidu grupe podrške ili psihološkog savjetovanja. |