Tumori koji se pojavljuju u spinalnom kanalu su vrlo rijetki te čine 15% svih tumora koji zahvaćaju središnji živčani sustav. Spinalni kanal sprijeda zatvara trup kralješka, dok ga sa stražnje strane zatvara luk kralješka te se proteže od baze lubanje do kraja sakralne kosti. Unutar spinalnog kanala nalazi se leđna moždina, krvne žile te živci. U većini slučajeva su asimptomatski pacijenti, kojima je tumor otkriven slučajno ili kao metastaza raka drugog područja tijela. Ako je tumor započeo u području kralježnice, onda ga nazivamo primarni tumor. Ukoliko je tumor u spinalnom kanalu posljedica nekog drugog raka, to jest metastaza, tada govorimo o sekundarnom tumoru. Tumori koji zahvate leđnu moždinu vrlo često dovode do trajnog oštećenja živca i samim time do invalidnosti. Dijagnostika čini vrlo bitnu ulogu jer samo ispravnom dijagnostikom moguće je planiranje daljnjeg liječenja i povećanje šanse uspješnosti liječenja. Neoperativno liječenje može uključivati: kortikosteroide, terapiju zračenjem, kemoterapiju, protonsku terapiju i stereotaktičku radiokirurgiju. Operativno liječenje ne provodi se kod svakog pacijenta, stoga postoje određene indikacije i kontraindikacije. Tijekom subjektivnog pregleda informacije dobivamo od samog pacijenta, dok u objektivnog pregledu informacije dobivamo iz medicinske dokumentacije te različitim testovima, mjerenjima, opservacijom i palpacijom. Tijekom analize, analiziraju se podatci dobiveni u subjektivnom i objektivnom pregledu te se postavljaju ciljevi. Zadnji korak fizioterapijske procjene čini plan, gdje biramo intervencije koje ćemo koristiti za postizanje ciljeva zadanih u analizi. Fizioterapijska procjena provodi se s kako bi se evaluiralo stanje pacijenta, vidjela učinkovitost provedenih postupaka, kako bi se mogle racionalizirati odluke fizioterapeuta i održala kvaliteta usluge koju pruža fizioterapeut. Fizioterapijska intervencija može uključivati: vježbe disanja, statičke vježbe za gornje i donje ekstremitete, edukaciju pacijenta, vertikalizaciju, pozicioniranje, hidroterapiju, transkutanu električnu nervnu stimulaciju (TENS), krioterapiju, termoterapiju, terapiju laserom, terapijski ultrazvuk te upotrebu ortopedskih pomagala prilikom hoda. Cilj je postizanje funkcionalne neovisnosti koja je izgubljena uslijed bolesti ili liječenja. Dijagnoza, simptomi i liječenje mogu jako utjecati na mentalno i emocionalno stanje pacijenta, stoga će nekim pacijentima biti potrebna psihološka podrška u vidu grupe podrške ili psihološkog savjetovanja.