Abstract | Poremećaji prehrane definiraju se kao poremećaji u ponašanju u obrascima
hranjenja s pretjeranom brigom o tjelesnoj težini koja narušava fizičko zdravlje ili
psihosocijalno funkcioniranje. Najčešći poremećaji prehrane su anoreksija nervoza,
bulimija nervoza, poremećaj prejedanja, poremećaj izbjegavanja ili restriktivan unos
hrane, pica, ruminacija, drugi specificirani poremećaji hranjenja i prehrane koji
uključuju poremećaj čišćenja, sindrom noćnog jedenja, atipičnu anoreksiju nervozu,
subpragovnu bulimiju nervozu i poremećaj prejedanja te ortoreksiju, i nespecificirani
poremećaji hranjenja i prehrane. Ključno za rješavanje prožimajuće prirode
poremećaja prehrane je razumijevanje okolnosti koje pojedince čine ranjivijima na
razvoj tih psihijatrijskih stanja. Kada se provodi procjena bolesnika s poremećajima
prehrane, najprije je potrebno isključiti sve hitne zdravstvene posljedice koje
zahtijevaju hospitalizaciju i stabilizaciju. Potrebno je pribaviti temeljitu anamnezu i
učiniti fizikalni pregled kako bi se sveobuhvatnom procjenom isključili bilo kakvi
neurološki ili psihijatrijski komorbiditeti. Anamneza je najvažniji alat u dijagnozi, budući
da laboratorijski i fizikalni pregled mogu biti normalni u ranijim fazama poremećaja
prehrane. Za sve poremećaje prehrane, glavno liječenje kako je navedeno u trenutnim
nacionalnim i međunarodnim smjernicama je oblik psiho-bihevioralne terapije koja se
najčešće može provoditi izvanbolnički. Osobe s težim simptomima, ili koji se ne
popravljaju uz manje restriktivnu skrb, mogu se liječiti u djelomičnom (dnevnom) ili
potpunom bolničkom specijalističkom programu. Kao dio skrbi za bolesnika s
poremećajem prehrane, ponašanje i stavovi medicinske sestre usmjereni su na
poticanje dijaloga i aktivnog slušanja, stvaranje terapijskog saveza, fokusiranje na
potrebe bolesnika, pomoć i podršku obitelji i osiguravanje razumijevanja i empatije. |