Poremećaji prehrane definiraju se kao poremećaji u ponašanju u obrascima hranjenja s pretjeranom brigom o tjelesnoj težini koja narušava fizičko zdravlje ili psihosocijalno funkcioniranje. Najčešći poremećaji prehrane su anoreksija nervoza, bulimija nervoza, poremećaj prejedanja, poremećaj izbjegavanja ili restriktivan unos hrane, pica, ruminacija, drugi specificirani poremećaji hranjenja i prehrane koji uključuju poremećaj čišćenja, sindrom noćnog jedenja, atipičnu anoreksiju nervozu, subpragovnu bulimiju nervozu i poremećaj prejedanja te ortoreksiju, i nespecificirani poremećaji hranjenja i prehrane. Ključno za rješavanje prožimajuće prirode poremećaja prehrane je razumijevanje okolnosti koje pojedince čine ranjivijima na razvoj tih psihijatrijskih stanja. Kada se provodi procjena bolesnika s poremećajima prehrane, najprije je potrebno isključiti sve hitne zdravstvene posljedice koje zahtijevaju hospitalizaciju i stabilizaciju. Potrebno je pribaviti temeljitu anamnezu i učiniti fizikalni pregled kako bi se sveobuhvatnom procjenom isključili bilo kakvi neurološki ili psihijatrijski komorbiditeti. Anamneza je najvažniji alat u dijagnozi, budući da laboratorijski i fizikalni pregled mogu biti normalni u ranijim fazama poremećaja prehrane. Za sve poremećaje prehrane, glavno liječenje kako je navedeno u trenutnim nacionalnim i međunarodnim smjernicama je oblik psiho-bihevioralne terapije koja se najčešće može provoditi izvanbolnički. Osobe s težim simptomima, ili koji se ne popravljaju uz manje restriktivnu skrb, mogu se liječiti u djelomičnom (dnevnom) ili potpunom bolničkom specijalističkom programu. Kao dio skrbi za bolesnika s poremećajem prehrane, ponašanje i stavovi medicinske sestre usmjereni su na poticanje dijaloga i aktivnog slušanja, stvaranje terapijskog saveza, fokusiranje na potrebe bolesnika, pomoć i podršku obitelji i osiguravanje razumijevanja i empatije.