Porodna trauma nastaje kao posljedica otežanog poroda te kao posljedica instrumentalnog dovršenja poroda. Iako je medicina napredovala, a time i perinatalna zaštita porodne traume i dalje se ne mogu uvijek predvidjeti. Rizični faktori za nastanak porodne traume su različiti. Mogu biti od strane majke i od strane djeteta. Najčešći uzroci porodnih trauma su fetalna makrosomija, distocia fetalnih ramena i dovršenje poroda vakuum ekstrakcijom. Opstetričari se ponekad odlučuju za dovršenje trudnoće ili poroda carskim rezom upravo kako bi se izbjegla porodna trauma, ipak porodna trauma moguća je i kao posljedica carskog reza. Novorođenče se zbrinjava već u rađaonici, a daljnja njega odvija se na odjelu neonatologije. Na odjelu neonatologije o novorođenčetu skrbi tim stručnjaka koji se sastoji od neonatologa, pedijatara, medicinskih sestara i drugih medicinskih stručnjaka ovisno o problemu. Medicinska sestra na odjelu neonatologije sudjeluje u zbrinjavanju i skrbi novorođenčeta s porodnom traumom. Tu funkciju po otpustu novorođenčeta kući preuzima patronažna medicinska sestra, dogovorenim kućnim posjetima u suradnji s liječnikom. Zbrinjavanje novorođenčeta odmah nakon poroda ovisi o vitalnosti novorođenčeta. Medicinska sestra kod traganja za porodnom traumom treba poznavati simptomatologiju porodnih trauma. Medicinska sestra aktivno sudjeluje u zbrinjavanju novorođenčeta, dijagnostici i liječenju porodnih trauma. Treba biti podrška roditeljima ali i edukator kod postupanja s novorođenčetom s porodnom traumom. Neke su traume asimptomatske i prolaze spontano, dok su neke traume vrlo opasne po život novorođenčeta i mogu ostaviti teške posljedice. Porodne traume klasificiraju se u nekoliko skupina. U ovom radu podijeljene su na porodne otekline glave, hipoksijsko ishemijsku encefalopatiju, intrakranijalna krvarenja, ozljede oka, ozljede nosa, ozljede kostiju, ozljede živaca, potkožnu adiponekrozu i oštećenja kože i tortikolis. Kod nekih porodnih trauma dojenje može biti otežano, tu je važna uloga medicinske sestre kako bi ohrabrila majku te ju educirala o pravilnoj manipulaciji s novorođenčetom ovisno o porodnoj traumi te o tehnikama dojenja. Medicinska sestra treba pomoći majci pri namještanju novorođenčeta na dojku te pratit znakove pravilnog sisanja kako bi dojenje bilo učinkovito. Strah i tjeskoba kod roditelja mogući su bez obzira na vrstu porodne traume. Roditeljima je važno pružiti potporu i dati informacije o stanju i intervencijama koje su rađene kod njihovog djeteta. Zbrinjavanje novorođenčeta s porodnom traumom individualno je za svako novorođenče ovisno o težini porodne traume i njenom tijeku liječenja. Kako prema novorođenčetu tako i prema roditeljima odnos je individualan. Medicinska sestra svakom roditelju treba pristupiti profesionalno i uspostaviti sa roditeljem odnos povjerenja.