Sažetak | Porodna trauma nastaje kao posljedica otežanog poroda te kao posljedica
instrumentalnog dovršenja poroda. Iako je medicina napredovala, a time i perinatalna
zaštita porodne traume i dalje se ne mogu uvijek predvidjeti. Rizični faktori za nastanak
porodne traume su različiti. Mogu biti od strane majke i od strane djeteta. Najčešći
uzroci porodnih trauma su fetalna makrosomija, distocia fetalnih ramena i dovršenje
poroda vakuum ekstrakcijom. Opstetričari se ponekad odlučuju za dovršenje trudnoće
ili poroda carskim rezom upravo kako bi se izbjegla porodna trauma, ipak porodna
trauma moguća je i kao posljedica carskog reza.
Novorođenče se zbrinjava već u rađaonici, a daljnja njega odvija se na odjelu
neonatologije. Na odjelu neonatologije o novorođenčetu skrbi tim stručnjaka koji se
sastoji od neonatologa, pedijatara, medicinskih sestara i drugih medicinskih stručnjaka
ovisno o problemu. Medicinska sestra na odjelu neonatologije sudjeluje u zbrinjavanju
i skrbi novorođenčeta s porodnom traumom. Tu funkciju po otpustu novorođenčeta
kući preuzima patronažna medicinska sestra, dogovorenim kućnim posjetima u
suradnji s liječnikom. Zbrinjavanje novorođenčeta odmah nakon poroda ovisi o
vitalnosti novorođenčeta. Medicinska sestra kod traganja za porodnom traumom treba
poznavati simptomatologiju porodnih trauma. Medicinska sestra aktivno sudjeluje u
zbrinjavanju novorođenčeta, dijagnostici i liječenju porodnih trauma. Treba biti podrška
roditeljima ali i edukator kod postupanja s novorođenčetom s porodnom traumom.
Neke su traume asimptomatske i prolaze spontano, dok su neke traume vrlo opasne
po život novorođenčeta i mogu ostaviti teške posljedice.
Porodne traume klasificiraju se u nekoliko skupina. U ovom radu podijeljene su
na porodne otekline glave, hipoksijsko ishemijsku encefalopatiju, intrakranijalna
krvarenja, ozljede oka, ozljede nosa, ozljede kostiju, ozljede živaca, potkožnu
adiponekrozu i oštećenja kože i tortikolis. Kod nekih porodnih trauma dojenje može biti
otežano, tu je važna uloga medicinske sestre kako bi ohrabrila majku te ju educirala o
pravilnoj manipulaciji s novorođenčetom ovisno o porodnoj traumi te o tehnikama
dojenja. Medicinska sestra treba pomoći majci pri namještanju novorođenčeta na
dojku te pratit znakove pravilnog sisanja kako bi dojenje bilo učinkovito. Strah i tjeskoba
kod roditelja mogući su bez obzira na vrstu porodne traume. Roditeljima je važno
pružiti potporu i dati informacije o stanju i intervencijama koje su rađene kod njihovog
djeteta. Zbrinjavanje novorođenčeta s porodnom traumom individualno je za svako
novorođenče ovisno o težini porodne traume i njenom tijeku liječenja. Kako prema
novorođenčetu tako i prema roditeljima odnos je individualan. Medicinska sestra
svakom roditelju treba pristupiti profesionalno i uspostaviti sa roditeljem odnos
povjerenja. |