Cilj rada je obraditi rezultate istraživanja osnovnih bioloških i ekoloških karakteristika gofa, (Seriola dumerili Risso, 1810) te mogućnost njegova uzgoja. Gof je pelagična i migratorna vrsta ribe koja je rasprostranjena u svim toplijim morima svijeta te oceanima. Sistematska klasifikacija ju svrstava u red grgečki i porodicu bitnica. Gof je i ustrajan plivač te se zadržava u plovama, iako su u Jadranu često viđeni i samci. Plove gofa se mogu uočiti uz obalu kada temperatura mora pređe 18°C, a najveća količina gofa se lovi u ranim jutarnjim satima, zbog toga što se gofovi povlače u dublje vode kada temperatura pređe 22°C. Spolovi su im razdvojeni sa slabo izraženim spolnim dimorfizmom, a spolna zrelost se kod mužjaka može primijetiti s četiri a kod ženki s pet godina starosti, s oko 109-113 cm dužine tijela. Mrijesti se u proljeće u otvorenim i širokim uvalama. Razdoblje mrijesta također varira ovisno o geografskom području na kojem se gof nalazi (Atlantski ocean, Tihi ocean, Mediteransko more). Istraživanja vezana za akvakulturu gofa pokazuju jako dobre rezultate, kao što su: brz rast, dobru prilagodbu i nisku smrtnost riba. U dosad provedenim istraživanjima pokazalo se da gof najbolje raste uz hranidbu mješavinom ribljih ostataka.. Istraživanja obrađena u ovom radu dovode do zaključka da je gof riba jako zanimljiva za marikulturu , osobito na lokalitetima s malim oscilacijama fizikalno-kemijskih uvjeta mora.