Odjel hidromorfnih tala karakterizira suvišno vlaženje površinskim i/ili podzemnim vodama. Porijeklo suvišnih voda, intezitet vlaženja i zadržavanje u tlu uvjetovano je položajem tla u prostoru, građom profila tla te fizikalnim značajkama pedogenetskih horizonata. Suvišne vode u tlu nepovoljno utječu na pravovremene agrotehničke zahvate pri obavljanju određenih poljoprivrednih radnji. Trajanje ekološki nepovoljne mokre faze naročito je izraženo u humidnijim godinama te je problematično i nesigurno planirati poljoprivrednu proizvodnju. Za sigurniju i produktivniju biljnu proizvodnju na hidromorfnim tlima potrebno je provesti adekvatne hidromeliracijske mjere odvodnje Rad se temelji na analizi količine drenažnog istjecanja kao i na analizi prinosa uzgajanih poljoprivrednih kultura na hidromelioracijskom pokusnom polju, smještenom na području srednje Posavine. Na pokusnom polju izveden je kombinirani sustav odvodnje, s razmakom cijevi od 15 m, 20 m , 25 m i 30 m u četiri ponavljanja. U 2011. godini uzgajana je soja, dok je u 2012. godini uzgajana ozima pšenica. U sušnoj 2011. godini utvrđen je drenažni istek u vrijednosti od 21 mm na svim varijantama razmaka cijevi, dok je u humidnoj 2012. godini drenažno istjecanje zabilježeno u vrijednosti od 101 mm (20 m) do 105 mm pri razmaku između cijevi od 15 m. Prinos soje bio je podjednak na svim varijantama i kretao se od 2,29 t/ha (30 m) do 2,40 t/ha (20 m). Prinos pšenice kretao se od 5,62 t/ha (30 m) do 6,23 t/ha (15 m). Na temelju rezultata količine drenažnog isteka i postignutih prinosa, može se zaključiti da kombinirana odvodnja ima punu opravdanost u humidnijim godinama, a veća učinkovitost odvodnje suvišne vode iz tla i veći prinos postižu se na varijantama s većim razmacima između drenažnih cijevi.