Stjenice roda Orius se već dugi niz godina koriste u biološkoj zaštiti u zaštićenim prostorima, a posljednjih nekoliko desetljeća upotreba im se značajno povećala. Hrane se raznim vrstama plijena među kojima su štetne grinje, resičari i lisne uši. Jedna od poznatijih vrsta ovoga roda je vrsta Orius laevigatus (Fieber) koja je prirodni neprijatelj grinja, resičara, lisnih uši, štitastih moljaca i gusjenica nekih vrsta sovica. Koristi se u biološkoj zaštiti od štetnika. Korištenje bioloških mjera važno je budući da je sve veći broj štetnika teško suzbijati zbog problema pojave rezistentnosti i smanjenja broja dozvoljenih djelatnih tvari. Prednost se daje i insekticidima povoljnijeg ekotoksikološkog profila, poput botaničkih insekticida i naturalita, za koje se smatra da imaju manje negativno djelovanje na prirodne neprijatelje nego kemijski insekticidi. Cilj rada bio je utvrditi akutno i rezidualno djelovanje djelatnih tvari azadiraktina, piretrina, spinosada, abamektina i lambda-cihalotrina na korisnu stjenicu O. laevigatus tretiranjem petrijevih posuda. Mortalitet odraslih stjenica praćen je 24 sata (akutno djelovanje) te 48, 72 i 96 sati (rezidualno djelovanje) nakon tretiranja. Najviše akutno djelovanje imali su spinosad, abamektin i lambda-cihalotrin, no do kraja pokusa svi insekticidi pokazali su i jako rezidualno djelovanje te su klasificirani kao opasni za ovog prirodnog neprijatelja. Njihovu primjenu trebalo bi izbjegavati ako se u zaštiti istovremeno primjenjuje i korisna stjenica O. laevigatus. Istraživanje djelovanja ekološki prihvatljivih insekticida na prirodne neprijatelje važno je kako bi se izbjegli negativni učinci te osigurala učinkovita primjena prirodnih neprijatelja u programima integrirane zaštite bilja.