Rijeka Plitvica pretežito je nizinski vodotok koji svojom dužinom od 65 kilometara prolazi ruralnim krajobrazom sjeverozapadne Hrvatske te se proteže od zapada prema istoku, usporedno s vodotokom rijeke Drave u koju utječe. Plitvica je nastala na plodnim fluvijalnim nanosima rijeke Drave što je uvjetovalo razvoj intenzivne poljoprivrede zbog čega su u 20. stoljedu započeli radovi na regulaciji toka sa svrhom sprječavanja zamočvarivanja i stvaranja preduvjeta za komasaciju zemljišta. Razvoj intenzivne poljoprivrede utjecao je na nestanak vlažnih i poplavnih staništa, smanjenje bioraznolikosti i smanjenje mogudnosti za prihvadanje poplavnih voda, a nepovoljne hidrološke karakteristike i klimatske promjene dodatno su povedale mogudnost pojave poplava na slivu rijeke Plitvice. Iako obnova vodotoka u Hrvatskoj još uvijek podrazumjeva isključivo primjenu tradicionalnih hidrotehničkih zahvata kojima se prvenstveno žele spriječiti štetni učinci poplava na izgrađene objekte i ostala područja od gospodarskog značaja za ljude, u ovom je radu na primjeru rijeke Plitvice prikazana mogudnosti primjene suvremenih metoda ekološke obnove koja osim smanjenja rizika od poplava uključuje obnovu ugroženih vlažnih i poplavnih staništa, očuvanje bioraznolikosti i razvoj društvenih sadržaja uz vodene površine. Analizom krajobraznih značajki šireg područja rijeke Plitvice identificirana su najvrijednija i najugroženija područja što je rezultiralo određivanjem zona za obnovu vodotoka, zona očuvanja postojedih vrijednosti i zona za razvoj društvenih sadržaja. Na primjeru uređenja segmenta rijeke Plitvice povedane su funkcionalne, ekološke i vizualno-estetske vrijednosti prostora te je na taj način postignut balans između suvremenih ekoloških zahtjeva, društvenih potreba te postojedih kulturno-povijesnih i prirodnih vrijednosti.