Standardna zaštita bilja predvođena prvenstveno agrokemikalijama ima negativan utjecaj na okoliš, ljudsko zdravlje i sigurnost hrane. Tijekom višegodišnje i učestale primjene sintetičkih pesticida došlo je do akumulacije organskih rezidua u tlu. Najveći izazov s kojim se proizvođači susreću prilikom uzastopne uporabe pesticida s istim mehanizmom djelovanja je njihova smanjena djelotvornost zbog razvoja rezistentnosti. Europska mjera „Od polja do stola“ nalaže do 2030. godine smanjenje uporabe pesticida za 50 %, što znači nužno povećanje ekološki prihvatljivijih tvari i formulacija. Jedna od mogućih novih ekološki prihvatljivijih formulacija su mikrosfere, a potencijalna aktivna tvar je apitoksin. Optimizacija mikroinkapsulacije apitoksina u stabilnu formulaciju i utvrđivanje učinkovitosti apitoksina u suzbijanju štetnika su glavni ciljevi ovog rada. Istraživanje je provedeno na deset različitih vrsta kukaca (Leptinotarsa decemlineata, Tenebrio molitor, Myzus cerasi, Blaptica dubia, Sitophilus granaries, Cydalima perspectlis, Nezara viridula, Mamestra brassicae, Chaetocnema tibialis, Oulema lichenis) različitih životnih stadija. Istraživanjem je utvrđeno da mikrosfere s apitoksinom imaju dugo početno i rezidualno djelovanje, zbog sporog otpuštanja apitoksina iz mikrosfere. U istraživanju je također utvrđeno značajno bolje želučano u usporedbi s kontaktnim djelovanjem na kukce. Najveća učinkovitost (E) apitoksina zabilježena je u pokusu na kupusnoj sovici (E=80%), krumpirovoj zlatici (E=80%), lisnim ušima (E=83%), repinom buhaču (E=96%) i to 72 sata nakon primjene. U istraživanju najveću učinkovitost su postigle najveće primijenjene koncentracije koje su odabrane da budu i ekonomski prihvatljive. Unatoč visokoj cijeni, formulacije mikrosfera apitoksina imaju potencijal u ekološkoj i visoko dohodovnoj proizvodnji.