Ovčarstvo se, kao grana stočarstva, smatra isplativim zbog dobivanja visokovrijednih proizvoda poput mlijeka, vune te mesa – posebice janjetine. Ovce su vrlo zahvalne životinje upravo zbog svojih proizvoda, a također se smatraju korisnima i u čišćenju terena. Najvažniji proizvod ovaca ipak je janjeće meso (meso dobiveno klanjem janjadi u dobi od 3 tjedna do 3 mjeseca, težine 8 – 20 kilograma) s godišnjom potrošnjom od 1,75 kg godišnje po glavi stanovnika u Hrvatskoj. Kao tipične mesne pasmine u svijetu najviše se ističu Merinolandschaf, Texel, Hampshire i Suffolk pasmina. U Hrvatskoj se u svrhu proizvodnje janjećeg mesa uzgajaju ponajviše izvorne pasmine kao što su dalmatinska i lička pramenka, cigaja i većina otočnih pasmina te inozemne pasmine kao što su Merinolandschaf, romanovska ovca i Suffolk. Najpovoljnijim sustavom uzgoja smatra se ekstenzivan uzgoj kojem je u cilju dobrobit životinja što se postiže držanjem manjeg broj grla po jedinici površine. Takav sustav držanja ne zahtijeva visoka ulaganja, ali većinom ostvaruje niske proizvodne rezultate za razliku od intenzivnog uzgoja koji je karakterističan po visokim ulaganjima te ostvaruje puno veći profit. Kakvoća janjećeg mesa ovisi o sustavu uzgoja te je tako boja janjećeg mesa ocijenjena sa višom ocjenom stručnjaka, upravo zbog tjelesne aktivnosti ovaca, u ekstenzivnom uzgoju. Postoje i razlike u kemijskom sastavu janjećeg mesa iz različitih uzgoja – u ekološkoj janjetini nalazi se više PUFA-n3 i linolenske kiseline te su njegova tehnološka svojstva poboljšana zbog intenzivnog porasta volumena mišića. Također, u ekološkoj janjetini nalazi se manje niže vrijednih zasićenih masnih kiselina te veći udio vrijednih mono- i poli- nezasićenih masnih kiselina nego kod konvencionalnog mesa.