Različita istraživanja pokazuju kako su uzrok globalnog zagrijavanja emisije stakleničkih plinova. Iz poljoprivrede se u atmosferu ispuštaju metan (CH4), dušikov oksid (N2O) i ugljikov dioksid (CO2). Ciljevi rada su: dati pregled istraživanja o utjecaju poljoprivrede na klimatske promjene, utvrditi emisiju stakleničkih plinova iz poljoprivrede odabranih članica EU i identificirati koje instrumente koristi EU i odabrane članice OECD-a kako bi smanjili emisiju stakleničkih plinova iz poljoprivrede. Rezultati pokazuju kako je emisija stakleničkih plinova najviše zastupljena u stočarstvu i korištenju zemljišta. Države raznim intervencijama žele utjecati na smanjenje stakleničkih plinova i prilagodbu klimatskim promjenama kako bi se do 2050. dostigla nulta stopa emisije. Najveća emisija stakleničkih plinova u EU je u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Poljskoj i Španjolskoj, a najniže u Estoniji, Hrvatskoj, Latviji, Slovačkoj i Sloveniji. Sve države osim Estonije, Latvije i Poljske u razdoblju 2000.-2021. bilježe smanjenje emisije stakleničkih plinova. Sve promatrane države su do 2050. godine kao cilj smanjenja emisije CO2 za cijelo gospodarstvo odredile neto nula, ali različito postavile ciljeve do 2030. Niti SAD niti Australija nemaju ciljeve vezane uz smanjenje emisije stakleničkih plinova iz poljoprivrede. Takvi ciljevi nisu definirani niti na razini EU, ali pojedine države članice ih imaju. Neki od instrumenata koji se koriste su subvencije za smanjenje emisije CO2 iz poljoprivrede (Australija), krediti i bespovratna sredstva za ulaganja u smanjenje emisije CO2 (SAD) ili potpore (EU, SAD).