Kopriva je samonikla, višegodišnja biljna vrsta koja spada u skupinu ljekovitog bilja. Vrlo je prilagodljiva te široko rasprostranjena po svijetu. Njezina ljekovitost poznata je od daleke prošlosti, no posljednjih godina kopriva dobiva veliki značaj te postaje jedna od perspektivnijih biljnih vrsta. Osim u medicinske svrhe primjenjuje se u prehrambenoj, tekstilnoj i kozmetičkoj industriji. Upravo se zbog sve veće uporabe kopriva počela uvoditi u poljoprivrednu proizvodnju. Primjenom novijih tehnologija uzgoja kao što je hidroponski uzgoj, mogu se eliminirati problemi koji nastaju u uzgoju na otvorenom te time ostvariti veći prinos i bolja kvaliteta biljnog materijala. U provedenom istraživanju kopriva je uzgojena u zaštićenom prostoru, u plutajućem hidroponu. Cilj istraživanja bio je usporediti komponente prinosa koprive na dvije različite hranjive otopine (sastava planiranog prema Tesiju i Osvaldu) te tri različite gustoće sjetve (0,78 g/m2, 1,16 g/m2 i 1,56 g/m2). Tijekom istraživanja ostvarene su dvije košnje nadzemne mase koprive pri čemu su analizirani masa biljke, broj listova, duljina listova, širina listova, broj nodija, visina biljke i ukupni prinos svježe herbe. Nakon obavljene obje košnje, najveći prinos ostvaren je u hranjivoj otopini po Tesiju (1,06 kg/m2) pri čemu je tek nakon druge košnje postojala statistički značajna razlika u odnosu na drugu hranjivu otopinu (0,64 kg/m2). Što se tiče gustoće sjetve, najveći prinos (0,90 kg/m2) ostvaren je pri najgušćoj sjetvi i bio je signifikantno veći u odnosu na preostale dvije testirane gustoće sjetve.