Terapija je riječ kojom bih objedinila svoje stvaralaštvo, rad na sebi i rast samog ljudskog bića je konstanta u životu te nešto što me neiscrpno inspirira. Često imam ideje čije značenje osvijestim tek kasnije, kroz proces rada, a to značenje skoro uvijek bude i neka pouka, određeni odgovor koji dajem samoj sebi. U svakom radu bavim se samom sobom, vlastitim problemima i mislima. Unutarnji autoportreti su tematika kojom se bavim u radovima iz medija grafike i slikarstva. No ti radovi su ujedno i moj pogled na okolni svijet. Naizgled su apstraktnih kompozicija i ritmova, no mrlje i oblici koji se naziru u mojemu radu su, metaforički gledano, raznorazni oblici mene, mojih unutarnjih stanja a i drugih, to jest, tako ih ja vidim. Ideja tih radova polazi od propitkivanja same sebe i okoline što predočavam sa: širokom paletom boja, igranjem s raznoraznim materijalima, preklapanjima, okretanjima... kao sugestija naših specifičnosti i osobnosti. Paukove mreže su radovi ispleteni na kolegiju kiparstva. Kako paukove mreže najčešće nastaju u nekim zanemarenim kutovima sobe ili napuštenim prostorima ja sam ih odlučila napraviti na našem bivšem Jabukovcu 10., kao posljednji pozdrav, ali one se me dopratile i do naše nove lokacije. Postavivši ih kao viseće interaktivne instalacije u prostoru na koje promatrači i prolaznici mogu ali i ne trebaju reagirati. Kao da njima i propitkujem druge i potičem ih na osvještavanje vlastite reakcije ili mišljenja. Tijekom rada spoznala sam da su mi te mreže počele predstavljati sve ono iza mene što ostavljam za sobom. Sve one prostore koje ostavljam da ih paučina zauzme, stvari kojima se ne želim i ne mogu vratiti.