Tema kabareta kroz povijest umjetnosti često se vezala uz putenost, lakoću, naivnost, nagost, te na kraju i samom nižem vrednovanju ženskog spola. Tek u drugom pogledu pojavljuje se kreacija spektakla, polu-plesa, polu-cirkusa. Nažalost najrjeđe zamišlja se važnost kazališne produkcije od pozornice, mraka – svjetla, zanimljive kostimografije i glazbe. Nagonski pogledi pogledi negirati će kostim i gledati u nage dijelove tijela. Pod opravdanjem da je i ovo malo krpe na njima navelo na takav pristup, vidjet će se samo kinetika žena, ali ne i plesačica koja pleše kultni ples za koji postoji i određena glazba. Ova tema, pa tako i u širem pogledu tema plesa kroz povijest glazbene, dramske i likovne umjetnosti, interpretirana je na mnoge načine i doživljaje kritičke i preuzete. Dakako da povijesno-kulturološki kontekst ima neizostavan utjecaj na stav takvog odnosa žena i muškaraca, uloge žene, njenog primjerenog ili od društva nametnutog načina moralnog odijevanja ili suprotnog. Istražujući ovu temu, najviše me zainteresirao kontekst kulturološkog fenomena zastoja razvoja u kreiranju vizije stvarnih ženskih vrijednosti. Dodatni interes potencirale su greške koje se i danas ponavljaju, samo na modificirani način. Sve je to izazvalo moju potrebu da progovorim u kontekstu vrednovanja žena umjetnica, njihove umjetničke vrijednosti i ozbiljnosti, te doprinosa istom društvu koje ih je nerijetko marginaliziralo i shvaćalo kao „Lutku“, kako bi reinterpretirao Henrik Ibsen. Ovu temu prožimam kroz sva tri glavna kolegija: kiparstvo, slikarstvo i grafiku, te prilagođavam mogućnostima određenih medija.