Tri različita naziva kroz koja se provlači jednak osjećaj; prisjećanja, dualnosti, prisutnosti. Povezivanjem stvarnog svijeta s asocijacijama gradim motive koji me privlače, te spajam doživljaje i misli s gotovo pa dječjom igrom materijalima. U kiparstvu interpretiram stvaranje melankolije i usput istražujem njenu povijest i teoriju o četiri tekućine koje vladaju tijelom, a posebice dajem pažnju crnoj žuči, skupljajući u literaturi opise njenih karakteristika poput „hladna“, „gorka“, „suha“, „crna“, „mračna“, „čvrsta“, „rastezljiva“ te gradim ideju kako bi ju mogla prikazati na realističan i blizak način. Putem eksperimentiram s lateksom i voskom stvarajući niz objekata iskorištavajući potencijal materijala koji aktivira pažnju, propušta svjetlo te privlači dodire. U slikarstvu međutim, motiv špilje prevladava, njen doživljaj mističnosti, velebnosti, svjetla i tame, te formi koje se s vremenom mijenjaju bez utjecaja čovjeka. Koristeći kaširani papir na poleđini raspetog platna gradim forme iznikle iz sjećanja i doživljaja, koje će jednom zbog svoje krhkosti u potpunosti nestati. Grafikom također istražujem odnos čovjeka i prirode kroz asocijacije drveća s dijelovima ljudskog tijela. Ne dodajem niti mijenjam ono postojeće, time naglašavajući našu sličnost i povezanost koja se treba osvijestiti, a ne uništavati.