Saudade/sɐwˈðaðɨ / označava pojam u portugalskom jeziku kojeg ne možemo točno prevesti, a povezan je s nostalgijom, melankolijom i čežnjom. Saudade je povezana s jakom valorizacijom prošlosti, kontemplacijom prolaznosti i ljepotom propadanja sa suptilnim ponosom i radošću na pozitivan način.1 Spoznaja da čitav ovogodišnji rad mogu povezati jednom rječju dovela me do zaključka da je saudadetrenutno polazište mog stvaralaštva. Fascinirana prošlim vremenima oduvijek sam uživala u pričama svojih baka, u gledanju starih fotografija i slušajući staru glazbu. Često se prepustim mašti i proživljavam tuđe uspomene što me kasnije navodi na interpretaciju u likovnom izrazu. Romantizirane priče protkane osjećajima saudade, glazbom i mojom maštom kontekstualna su podloga za nastanak mojih radova. U kiparstvu sam provukla svoju ideju kroz ovogodišnju temu istraživanja materijala. Okušala sam se u dva vrlo različita materijala, i nastojeći poštovati njihovu prirodu, izradila dvije skulpture, jednu od drveta, drugu od poliestera. Radom u bakropisu i rezervašu upoznala sam nove grafičke tehnike i otkrila svoje preferencije. Rezervaš, koji mi više odgovara, omogućio mi je vjerniji prijenos ideje u djelo. Na ovogodišnjem kolegiju slikanja svakako je naglasak na atmosferi koju gradim uglavnom plavkastim tonovima.