Ljudsko tijelo omiljena je tema umjetnosti tisućama i tisućama godina- gotovo svaki umjetnik u određenom trenutku svoga stvaralaštva osjeti potrebu realizacije vlastite vizualizacije tog osnovnog dijela čovjeka. Fascinacija fizičkim je razlog za moja ovogodišnja likovna istraživanja. Kroz različite medije nastojala sam predočiti istu temu na različite načine, promatrajući kako se ona mijenja promjenom postupka stvaranja. Iako ističem važnost trodimenzionalnosti pri prikazu tijela, zanimala me i mogućnost prenošenja motiva u plošnost grafičkim tehnikama. Tijelo je predočeno skupinom divljih linija, mekane forme učinjene oštrima i snažnima. Suha igla ograničava slobodu i lagodnost pokreta, no pruža zanimljiv kontrast između postupka i izvedene teme. Apstrahiranje oblika je postupak kojim se nisam prije bavila, no smatrala sam kako je ono nužno za realizaciju dinamike tijela, mog cilja pri izvedbi skulptura. Redukcijom broja prikazanih elemenata nastojala sam postići što življi pokret, fokusirajući se na fleksibilnost i unutarnju energiju figure. Portretima sam istraživala odnos prepoznatljivih fizičkih obilježja i osobnosti. Oslanjanjem na materijalne dimenzije osobnosti poput boja i govora tijela prikazujem neopipljivu dimenziju osoba iz svojega života. Naposljetku, razlog za moju naklonost slikanja ljudi je želja za dočaravanjem pojedinih života i jedinstvenih osobnosti. Zanimaju me jedinke, a ne vrsta. Trenutak u kojem promatrači pronađu sebe ili druge među potezima mojeg kista uvijek na meni ostavi dubok dojam, taj spoj mojeg izraza i već postojeće osobe u svijetu