Osobni cilj stvaranja umjetničkog djela za mene je istraživanje tehnika, materijala, bavljenje temama koje me inspiriraju, želja za spajanjem različitih medija, materijala, stilova. Svaki mediji bitan je za razvoj vlastitog autorskog izraza te pomaže u pronalaženju svrhe u umjetničkom djelovanju svakog umjetnika. Interes za istraživanjem apstraktne umjetnosti pojavio se na trećoj godini studija, kada se počela javljati i želja za razvijanjem osobnog umjetničkog izražaja. Temelji se na upoznavanju materijala i tehnika, ali i na upoznavanju same sebe, odnosno, pokušaju prenošenja vlastitih misli i stavova u određeni umjetnički rad. Želja za postizanjem dinamičnih, ali skladnih kompozicija koristeći nepravilne geometrijske oblike, poteze, materijale rezultirala je slikarskim djelom koje zbog izražajnog sredstva i reljefnosti na neki način dobiva i elemente drugih medija kao što je na primjer kiparstvo. Pokušaj zadržavanja klasičnog prikaza kiparskog djela kroz materijale kao što su glina i gips, kroz uobičajeni prikaz kiparskog portreta, ali s većim naglaskom na sam koncept djela rezultiralo je umjetničkom suradnjom između mene i moje kolegice Nike Livade u stvaranju kiparskog djela Maske. Djelo je zahtijevalo kvalitetnu umjetničku izvedbu na način postizanja realnih proporcija i forma ljudskog lica, ali jednako značajno bilo je i prenošenje emocija i ekspresija na kojima se temeljila ideja ovoga djela. Bio je izazov spojiti sve bitne elemente rada, kao i pitanje o postavi djela u prostoru te stvaranjem međusobnog odnosa maski, postizanjem komunikacije između maski i promatrača. Povezivanjem medija bavila sam se i u mediju grafike, iako na suptilniji način nego na drugim djelima. Uzimajući najbitnije motive fotografije stvorila sam rad koji je promijenio ugođaj originalne fotografije, ali je planiranim i slučajnim grafičkim postupkom stavljen u neki novi, drugačiji kontekst. Stvarajući grafike nikada nisam mogla biti sigurna kako će rad na kraju izgledati te mi je i ovo djelo dokazalo da je proces njegovog stvaranja često jednako vrijedan kao i sam rezultat dovršenog djela.