Tema ovog završnog rada je „Nezaposlenost kao etički problem“. Pojam nezaposlenosti može imati različita značenja ovisno o kontekstu u kojem se koristi. Nezaposlenost možemo definirati kao egzistencijalni problem svakog pojedinca kada u sustavu gospodarstva ne postoji mogućnost da se čovjekova zapravo radnikova energija pretvori u novac. Nezaposlenost dovodi ljude do nezadovoljstva, očaja, depresije te masovnih migracija u inozemstvo. Iz tog razloga, na početku svog rada obrađujem pitanje ljudskog rada u kontekstu ljudskih prava kroz povijest, jer smatram da je razlog nezaposlenosti isto tako i nepoštivanje ljudi kao radnika i njihovih prava. Poštivanjem ljudskih prava moguće je postati i biti djelotvoran, kako u svakodnevnom životu tako i u gospodarstvu. Etički problem u nezaposlenosti je nepoštivanje ljudskih prava, etika je moralna potreba, potreba kulture, norme i vjerovanja jedne zajednice koju pojedinac potražuje. Pojedinac postavlja zahtjeve pred vlastima u smislu zahtijevanja da institucije zapravo država djeluje ili sprječava djela koja dovode u pitanje njegovo ljudsko dostojanstvo. Smatram da čovjek bez svog dostojanstva ne može biti u potpunosti sretan i ispunjen te možemo zaključiti da etika u osnovi ima jedan jedini princip i taj princip je sreća.