BV-2 stanice predstavljaju imortaliziranu mikroglijalnu staničnu liniju kao najčešće korištenu zamjenu za primarnu kulturu mikroglija stanica. Uobičajeno je da se uzgajaju u DMEM (engl. Dulbecco’s Modified Eagle Medium) mediju uz dodatak fetalnog goveĎeg seruma (FCS, engl. Fetal Calf Serum). In-vitro stanični mikrookoliš ne moţe dati točnu presliku onoga u središnjem ţivčanom sustavu, što naposljetku moţe dovesti do morfoloških i funkcionalnih promjena u mikroglija stanicama. Mikroglija stanice po prirodi su reaktivne i stoga su podloţne promjenama u svojoj okolini. Početni eksperimenti koje smo proveli u našem laboratoriju na spomenutoj liniji, u svrhu uspostavljanja in-vitro modela infekcije, pokazali su slabu permisivnost BV-2 mikroglija stanica za mišji citomegalovirus (MCMV). TakoĎer BV-2 mikroglija stanice pokazivale su obiljeţja stalne aktiviranosti i to u M1 aktivacijskome stanju. Kako bi utvrdili mogu li promjene u uvjetima kultivacije utjecati na permisivnost ovih stanica za MCMV, kao i na njihova fenotipska obiljeţja, stanice su uzgajane u različitim postocima FCS-a (0%, 2% i 5%) te su inficirane MCMV-om. Rezultati ovoga rada pokazuju da manipulacija uvjetima kultivacije, posebice oduzimanje FCS-a iz medija za uzgoj, dovodi do morfoloških promjena BV-2 mikroglija stanica. TakoĎer je povećana permisivnost bipolarnih BV-2 mikroglija stanica za MCMV infekciju. Različiti uvjeti uzgoja utjecali su i na razinu izraţaja proupalnih biljega iNOS, CD86 i CD16/32 te protuupalnog biljega CD206, ovisno o koncentraciji FCS-a. Zaključujemo da okolišne promjene koje mijenjaju metabolički i imunološki profil mogu dovesti do promijenjenog odgovora BV-2 mikroglija stanica na patogene.