Poljoprivreda je važan sektor za sve zemlje svijeta, bez obzira na njihov nivo razvoja. Razvijen i efikasan sektor poljoprivrede pruža sigurnost kada je u pitanju snabdjevenost hranom. Veliki broj siromašnog stanovništva zemalja u razvoju preživljava baveći se poljoprivredom. U Republici Hrvatskoj se veliki broj privrednih subjekata bavi poljoprivrednom proizvodnjom, bilo da su registrirani kao obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG), poljoprivredna zadruga ili trgovačko društvo. Budući da se poljoprivredna proizvodnja obavlja „pod otvorenim nebom“ karakterizira ju posebna vrsta rizika, a to je izloženost utjecajima prirode koji su teško predvidivi i koji ovaj sektor čine izrazito nesigurnim. Osiguranje poljoprivredne proizvodnje često je jedini način da poljoprivredni proizvođači zaštite svoje usjeve, nasade i plodove od štetnih utjecaja uzrokovanih sve vidljivijim klimatskim promjenama. U doktorskoj disertaciji autor provedenim empirijskim istraživanjem dokazuje postavljene hipoteze u upravljanju rizicima osiguranja usjeva, nasada i plodova, uspoređujući tržišta osiguranja različitih zemalja s tržištem osiguranja poljoprivredne proizvodnje Republike Hrvatske te moguće pravce razvoja ovog segmenta tržišta osiguranja u Republici Hrvatskoj i široj regiji zemalja. Kad je riječ o razvoju tržišta osiguranja poljoprivredne proizvodnje, radi se o vrsti osiguranja koja je nedovoljno razvijena i koja ima velike mogućnosti za rast u sljedećem razdoblju. Pretpostavke da se to dogodi su uz porast svijesti kod proizvođača o potrebi osiguranja proizvodnje i razvoj novih osiguravateljnih proizvoda te utjecaj vladinih institucija i javnog sektora u kreiranju uspješnijih modela osiguranja u poljoprivredi od kojih je jedan izvorno predstavljen u doktorskoj disertaciji