U ovom je radu razmatrana problematika teorijskih aspekata grane operacijskih istraživanja te matematičke discipline koja je naišla na široku primjenu u brojnim znanostima. Riječ je o teoriji igara, teoriji interaktivnog odlučivanja formaliziranjem modeliranja socijalnih procesa, stvarajući pri tome osnovu za analizu donošenja odluka u uvjetima rizika, suradnje ili nesuradnje aktera. Elementi analize teorije igara su definiranje igrača tj. sudionika određenog problema, njihove strategije te posljedično, mogući ishodi. Teorija igara primjenjuje se u međusobno udaljenim područjima: politici, ekonomiji, sociologiji, kompjuterskim sustavima i dr. Brojni su modeli teorije igara te je potrebno istaknuti najpoznatiji model teorije igara – zatvorenikovu dilemu. Zatvorenikova dilema se koristi u funkciji razumijevanja situacija u kojima izbor koji je dobar za pojedinca, nije i ne mora uvijek biti dobar za kolektiv. U razmatranju problematike teorije igara, korištene su induktivna metoda, deduktivna metoda, metoda analize te metoda sinteze. Problematika teorije igara razmatrana je radi uočavanja važnosti primjene teorije igara u različitim društvenim znanostima, ali i radi proširivanja dosadašnjih saznanja iz predmetnog kolegija.